Ispred zgrade Vlade Crne Gore, juče su se okupili građani koji se predstavljaju kao kulturni djelatnici a u znak protesta protiv “imenovanja anticrnogorskih kadrova u institucijama kulture i drugim državnim resorima”. “Zahtijevamo da Vlada Crne Gore smijeni sve retrogradne ministre na čelu sa Vesnom Bratić, zbog svih njenih nepočinstava. Da Vlada razriješi direktorku Filmskog centra koja nema crnogorsko državljanstvo” grmjeli su juče ”djelatnici”.
Bila je to, nimalo orginalna, predstava u izvedbi jako loših glumaca. Načinjena sa namjerom da odglumi određenu javnost kojoj smeta nacionalizam, netolerancija i rušenje građanskih vrijednosti. Predstva nije uspjela jer nema jasnu poruku. Bratićki se može ”prigovoriti” štošta na temu glomaznosti njenog resora i njene nemoći da isti pokrije efikasnim radom, ali šta su i ko su ”anticrnogorski kadrovi”? Po čemu je ”retrogradna” ministarka Bratić? Šta im znači ”otvoreni animozitet prema svemu crnogorskom”? Šta je to ”sve crnogorsko” ako to nijesu sama država Crna Gora njeni zakoni i institucije koje ministarka niti napada niti nipodaštava? Zašto se nova direktorka Filmskog centra CG, u saopštenju ”djelatnika” naziva pripadnicom neke partije, iako po njenom sopstvenom priznanju ona to nije? Da li su režiseri, scenaristi i glumci ovog ”spektakla” ikada ranije, za bilo koji problem iz kulture, priredili sličan igrokaz? Možemo li im, dakle, vjerovati?
Predstava je loša i zbog toga što obiluje transparentima koji ismijavaju svetosavlje i sveštentvo (čime se vrijeđaju vjerska osjećanja velikog broja građana CG), a lično se vrijeđaju premijer i potpredsjednik Vlade.
Međutim, glavna tema ove moje pozorišne kritike nije providni scenario niti očajna režija, već ”djelatnici” koji toliko loše glume da već vidim kako njihova premijera lako može biti i posljednja izvedba pomenute predstave. Evo, prikazaćemo glavne likove kroz pet upečatljivih scena:
Scena prva:
”Shvatite drevna Srpčad da ste porjeklom iz Crne Gore, do jednoga j*benoga… Shvatite od Cetinja, Žabljaka Crnojevića, Duklje, obala Ribnice, da ste ponikli i posrnuli odavde, majku vam j*bem otrovnu, izdajničku… Koji vaši Hramovi, majku vam j*bem nenormalnu do jednoga, idioti isfrustriranu”…
”Na šta je ličila kelija Svetog Vasilija Ostroškog, od nje ste hotel napravili, majku vam j*bem velikoništavnu”
Ovo je prošlogodišnji javni iskaz čovjeka (glumca Zorana Vujovića sa Cetinja) koji je juče čitao proglas protiv ministarke. Proglas koji ministarku optužuje za nacionalizam i urušavanje crnogorske kulture. Čitao ga je dakle on, očigledno kulturan i tolerantan prema ”svemu srpskom”. A kako ministarka nikada ništa slično nije izgovorila ni za koga, pitamo se za šta to nju kritikuje ovaj? Vujović se izvinio javnosti nedugo pošto je ovo istovario iz svoga uma, ali i gospođa Mandarić-Božović čiju smjenu Vujović traži, objasnila je kako nije član partije za koju je vezuju, pa joj to kod Vujovića nije od neke koristi.
Scena druga:
Na sceni se pored Vujovića pojavljuje režimski pisac i dobitnik 13. julske nagrade Mijo Popović, koji, znate već, stoji kao ikebana, odnosno ”mrtva priroda” u studiju u kom se veliča ustaški ubica ambasadora Rolovića, Miro Barešić. I to prije neki dan. U studiju u kom se ustašluk ne pominje slučajno, nego predstavlja polaznu osnovu svake priče. Tu je dakle Mijo ćutao kao zaliven, a ovdje je došao da brani Crnu Goru od ”četnikuše” ministarke.
Scena treća:
Pomenutom dvojcu neuvjerljivih mirotvoraca pridružuje se i muzičar Aleksandar Radunović – Popaj, koji, očigledno u nedostatku spanaća, tu nedavno, izgovori: ”Ako smatrate da je Biblija knjiga u kojoj piše nešto što se stvarno dogodilo, u grdnom ste problemu”!!! I tako, bez po muke, ”u grdni problem” uvali bar pola Crne Gore, koji vjeruju da se Isus Hristos rodio, i da je vaskrsao poslije smrti, da ne idemo dalje u mučna i tužna objašnjenja. On dakle brani ”sve crnogorsko”, iako je 90% kulturne baštine Crne Gore nastalo iz ”grdnog problema”! Ako mu je, naravno, vjerovati…
Scena četvrta:
„Kada govorimo o litijama i molebanima i tom masovnom okupljanju građana, zasigurno ne govorimo o intelektualcima. Intelektualci su ljudi koji su spremni da svojim imenom i prezimenom stanu ispred svog stava, a ne da su dio jedne mase, koja se, zapravo, iza krinke i priče o Bogu i vjeri, krije“,
„Nijesam sigurna da je ovdje u pitanju porast vjernika. Mislim da je ovo porast velikosprskog nacionalizma. Ne mogu da prihvatim da 2020. godine u građanskom društvu raste broj vjernika. (!! ) Dakle, nije to to, nego veliskosrpka politika, a crkva je u funkciji manipulacija. Prosto, ovđe nije tema Bog, ovđe je tema kapital. I to su stvari koje su potpuno čiste”.
Triju prekaljenih i dokazanih provokatora, očiglednih mrzitelja Srba i preziratelja pravoslavnih vjernika, priključuje se i tvorac ovih pre-mudrih misli o vjeri, intelektualcima i litijama. Ana Vukotić, rediteljka nekih predstava… Ne može žena da zamisli da su vjernici dio građanskog društva (odnosno – može, samo da im ne raste broj, da nema ni jednoga više !) niti može da razumije da među vjernicima ima intelektualaca! I sad, zamislite, ona brine za građane i toleranciju?
Scena peta:
Četverac dobija svoga kormilara. Sa ”protestantima” je Miodrag Vlahović, više puta kažnjavani ”diplomata” koji ili neće ili ne umije da prikaže svoju imovinu tj. imovinski karton (na šta je zakonom obavezan) ali ”iz svoga džepa” plaća kaznu osobi koja je javno pozivala na spaljivanje crkva i manastira SPC. Vlahović je prvi šef crnogorske diplomatije u nezavisnoj državi, ali će ga istorija pamtiti najviše po preporukama (godinu dana uoči referenduma) da ucjenama, pritiscima i potkupljivanjima treba ”disciplinovati medije”.
I taman htjedoh da napišem par kritičkih redaka o radu Bratićkinih ministarstava. Naravno ne na temu ”svega srpskog” ni ”svega crnogorskog” nego više ne temu pravde, poštovanja zakona i efikasnosti administracije, ali poštovana ministarko Vesna, kad Vas ovi i ovakvi napadaju, moja je sveta rodoljubiva dužnost, pa još i džentlmenska, da Vas branim…
Milija Todorović
