Piše: Boško Jakšić
Turneja Ursule fon der Lajen, njena četvrta po zapadnom Balkanu, bila je puna dopadljive simbolike, neumerenih pohvala i pažljivog izbegavanja neugodnih tema.
To što je krenula na put odmah na startu svog drugog mandata, državama regiona šalje poruku da se pitanje proširenja vraća u Brisel, što je rezultat ruske agresije na Ukrajinu i prekorednog davanja statusa kandidata Ukrajini, Gruziji i Moldaviji u decembru.
Može li zapadni Balkan, istisnut s agende proširenja poslednjih godina, da iskoristi povoljniji politički ambijent proširenja koji i dalje ima dosta protivnika unutar unije i koji je vremenski produžen zahtevom francuskog predsednika da EU prvo reformiše sebe, a tek onda prima nove članove?
Lajenova je u Tirani, Skoplju, Sarajevu, Beogradu, Prištini i Podgorici domaćinima kao put bržih integracija ponudila Plan rasta zapadnog Balkana. Evropska komisija odobrila je reformske agende pet partnera, sem BiH – zbog nepotpune dokumentacije, čime se otvara put za isplate iz fonda vrednog šest milijardi evra do kraja godine.
Ono što je upadljivo izostalo jeste insistiranje na jačanju demokratije, pravne države, nezavisnih institucija, slobode medija ili borbe protiv korupcije.
Mnogo je tu bilo lepih reči kakve region sluša duže od dve decenije, od samita u Solunu. Najviše pohvala, rekao bih s pravom, imala je na prvoj i poslednjoj adresi svoje turneje: u Tirani i Podgorici.
Albanskog premijera Edija Ramu pohvalila je za „sjajan posao” i „velike uspehe” u procesu evrointegracija.
Crnoj Gori je poručila da ima sve razloge da bude „ponosna”. Nahvalila je vladu Milojka Spajića u skladu s ocenom koju je dala decembra prošle godine, kad je rekla „novi momentum s novom vladom”.
Jednako je važno i indikativno šta frau Ursula nije želela da komentariše. U Tirani je odbila da išta kaže o otvaranju kampa za migrante koji bi mogao da bude prvi od „izbegličkih parkinga” po regionu kako bi se zaštitile spoljne granice EU. U Podgorici ni reči o najavi zakona o agentima stranog uticaja, što je replika ruskog recepta za pritiske na „zečeve” i „plaćenike” iz civilnog sektora.
U Skoplju je premijer Hristijan Mickoski očekivao da EU pomogne da se odblokira put evrointegracija Severne Makedonije, da se uklone prepreke koje postavlja Bugarska, ali o tome ni reči. Samo zahtev za izmenu Ustava.
U Sarajevu je izbegla da komentariše reči predsedavajućeg Denisa Bećirovića da Republika Srpska predstavlja otvorenu pretnju nezavisnosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu države BiH. Sve se svelo na već pohabanu frazu da BiH ima šansu ali su potrebne reforme. Samo je nedostajalo da pohvali Milorada Dodika. Gospođa Fon der Lajen morala je da bude konkretnija kako bi se pomoglo zemlji u kojoj se ne nazire mogućnost bilo kakvog dogovora, pa su stale i očekivane reforme. Od marta nema konkretnih poteza.
Fon der Lajenova je u Prištini pohvalila jačanje kosovske demokratije i vladavine prava blago preporučujući „dalji rad na koracima” kako bi se zemlje članice EU složile da ukinu mere prema Kosovu. Rekla je da je Ohridski sporazum ključan za Beograd i Prištinu – kako bi imali koristi od Plana rasta. Ponovo prioritet ekonomiji. Evro kao mamac.
Jedan od malobrojnih odlučnih poteza imala je u Beogradu, kad je odbila ranije dogovoren sastanak sa srpskim premijerom, pošto je on ranije tog dana razgovarao s ruskim ministrom za ekonomiju. Bila je to jasna poruka, ali ona je u kontekstu geostrateške politike a ne reformskih agendi. Sve ostalo se tokom razgovora s predsednikom Srbije svelo na panegirike njegovoj politici.
Aleksandar Vučić je posle susreta s predsednikom Francuske, kancelarom Nemačke, premijerima Poljske i Grčke uknjižio još jedan poen od Ursule fon der Lajen. To što nije otišao na samit BRIKS-a u ruskom gradu Kazanju gotovo da je izazvalo oduševljenje predsednice Evropske komisije.
Fon der Lajenova je znala kako da se kvalifikuje za razgovor s Vučićem – za razliku od novog izvestioca Evropskog parlamenta za Srbiju Tonina Picule, kome je predsednik poručio: „Moraće mnogo lepše da govori o Srbiji, s više poštovanja da govori o Srbiji da bi ispunio uslov, da bi se kvalifikovao da dođe do mene.”
Pohvale reformama u Srbiji, kao jednoj od „najnaprednijih zemalja u procesu pristupanja EU”, izazvale su otvoreno negodovanje opozicije. Predsednik Stranke slobode i pravde Dragan Đilas bio je veoma direktan kad je u otvorenom pismu upitao Lajenovu da li zna u kojoj zemlji je bila, da li zna da svojim ponašanjem i podrškom čoveku koji zadaje najjače udarce ideji evropske Srbije ponižava sve koji u tu ideju veruju.
„Da li vam bude bar malo neprijatno dok izgovarate hvalospeve na račun vlasti u zemlji evropskom šampionu u korupciji i kriminalu? Da li ste vašeg prijatelja Aleksandra Vučića pitali zašto vređa novinare, zašto je špijunirao rusku opoziciju, zašto s Rusijom ima zajednički komitet za borbu protiv obojenih revolucija…?”
„Mi želimo Srbiju u Evropi za čiju smo slobodu podneli ogromne žrtve ne zbog vas i evropskih birokrata, već zbog boljeg života naših građana. To ćemo i ostvariti, ali očigledno ne s vama, kao ni s korumpiranom vlašću…”
Nije to prvi put da evropski zvaničnici čuju ovakve kritike zbog popuštanja Vučićevoj autoritarnosti, ali ako bih trebalo sve da sažmem, onda bih zaključio da EU jeste zainteresovanija za proširenje nego što je bila, ali da je istinska demokratizacija regiona pri dnu liste briselskih prioriteta.
Šta drugo znači izjava Fon der Lajenove u Prištini da „veliki uspeh proširenja nisu samo politički sporazumi i zajedničke vrednosti, već i ekonomski prosperitet”.
Da li je to nagoveštaj prilično kalkulantskog pristupa u kojem EU namerava da ostvari sopstvene, pre svega ekonomske interese u finansijskom suprotstavljanju Kini i blokadi političkih ambicija Rusije? Više se insistira na usklađivanju spoljnih i bezbednosnih politika nego na jačanju vrednosti liberalne demokratije, koja je sve više ugrožena i unutar unije.
Evropska unija, tvrdi Fon der Lajenova, ima sve potrebne „alate i instrumente” da pridruživanje zapadnog Balkana postane stvarnost. Utisak je da ključna alatka postaje novac, a ne demokratija. Posle stabilokratije stiže vreme evrokratije.
Izvor: Politika