Piše: Oliver Janković
Fudbaleri Barselone, za razliku od košarkaša, vaterpolista i rukometaša ovog katalonskog kluba, tek treći put stižu na teritoriju Srbije u takmičarskim nastupima. I sva tri puta igraju protiv Crvene Zvezde.
Prvi put je to bilo 1982 u prvom kolu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova. Tada je Barselonu predvodio najbolji igrač svijeta (svih vremena) Maradona koji je sa svoja dva gola (pogotovo drugim) presudio crveno-belima (2 :4) u nezaboravnoj utakmici, sa dva prelijepa gola Rajka Janjanina u mreži španskog kluba.
Drugi put, na jesen 1996, isto evropsko takmičenje KPK, Zvezda je igrala revanš u Beogradu (prvi meč izgubila 3 : 1 u Kataloniji), pred punom Marakanom. Protiv njih je igrao drim – tim sa Ronaldom (Brazilcem), Stoičkovim, Figom, Popeskuom, Blanom, Nadalom (stricem od tenisera), Gvardiolom (da ovim što je sad najbolji klupski trener), Luis Enrikeom i Đovanijem. Pa ipak Zvezda je odigrala herojskih i ponosnih 1:1 u kojoj utakmici su igrači (ovi gore pomenuti) Barselone, strijepili do kraja utakmice da ne izgube!
Ali prošla su herojska vremena. Niko normalan ne očekuje da Zvezda može parirati ovoj današnjoj Barseloni, koja nije ni blizu po kvalitetu ni onoj Maradoninoj, ni onoj Ronaldovoj…Ali je Zvezda još manje na nivou one ekipe koju je predvodio Rajko Janjanin, ili one koju je Pižon 1996 vodio sa klupe.
Navijači Zvezde opravdano strahuju da bi ovo moglo biti neravnopravniji duel od onih 1982 i 1996. Ali, kako je lopta okrugla, vjeruju da bi mogla večeras da dobije i neki neočekivani obrt.