Mladi lavovi stranke u nestajanju, besmislene političke sklamerije DPS, zakočili su na samoj ivici provalije.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Interesa grupa kojoj je jedini politički program bio odbrana fotelja, ‒ sada, bez istih fotelja, ostaje prazna kesa u koju ne može stati ništa. A ponajmanje masovni odziv na proleterski poklič: „juriš u bojkot“.
Vidjeći da je malo ludih koji su spremni da žrtvuju svoj džep i svoju građansku budućnost zarad DPS kalkulacije „hoću-neću bojkot“ Živković i Nikolići su odustali od samoubistva, i odlučili da svoje političko životarenje ne prekrate odmah sad, nego da čekaju kongres na kom će se „hajdučki rastati“ jednom zauvjek.
Da su insistirali na bojkotu i nerealnim ucjenama, dobili bismo prebrojavanje javnosti koje bi njihov politički procenat spustilo na grane cenzusa. Ovako, dokotrljaće se do kongresa sa procentom od posljednjih izbora. A on je, za njihovu trenutnu snagu i za oni što ih tek čeka – „mila majka“.
Njihovo političko vozilo, naprečac zakočeno, što rukama što nogama, ostalo je da visi nad ponorom i uskoro će se stropoštati.
Sa prvim rezultatima popisa koji će nam objelodaniti da su sve dosadašnje izbore (pa i referendum) dobili tako što su koristili džepove sa desetinama hiljada nepostojećih građana Crne Gore.
Do čitanja u sljedećem broju.
