Ovo je jedan od etičkih pravaca koji razmatra ekološku problematiku, a njegovo ime nam govori da je riječ o shvatanju koje je suprotno od antropo-centrizma. Ova filosofija postavlja u centar pažnje one vrijednosti koje nijesu ljudske, nego se fokusira na vrijednosti ne-ljudskih bića ili entiteta. Među prvima, takva je vrijednost život-sam-po-sebi ili život-kao-takav. Jedan od poznatijih zagovornika ove etike je Albert Švajcer koji nas uči o ”strahopoštovanju prema životu”. Pojam tog i takvog ”strahopoštovanja” sastoji se od poštovanja i plemenitoj začuđenosti pred svim mogućim ( a ne samo onim ljudskim ) oblicima života. Jedna od osnovnih lozinki ove etike glasi: ”Ja sam život ( koji hoće da živi) u sred života ( koji hoće da živi )”.

Bio-centrična etika pravi zaokret u do tada ustaljenoj filosofskoj perspektivi. Za razliku od raznih utilitarizama i deontoloških pravaca ( koje uglavnom raspravljaju o kvalitetu postupaka ), nova etika se bazira na pojmu vrline, odnosno moralne osobine djelatnika. U takvoj perspektivi više ne baratamo sukobom između ličnog interesa na jednoj i obaveza na drugoj strani, upravo zato što je interes usklađen sa vrlinom. Interes je da sam dobar i pažljiv prema okolini.
”Poštovanje prema prirodi” Pola Tejlora je jedan od udžbenika eko-etike. Po njemu, naš osnovni moralni stav jeste upravo iskaz iz naslova. Jer, svako živo biće ima svrhovitost, i jasno je šta mu smeta a šta ne. Svako živo biće je teleološki ( svrhoviti ) centar života. S tim u vezi, bio-centrična etika nem propisuje pravila: nečinjenja zla, neometanja, lojalnosti i komutativne pravde ( spremnosti/obaveza da se nadoknadi učinjena šteta ). A tamo gdje se sukobe interesi ljudi i ne-ljudskih bića važi princip samoodbrane i princip minimalne štete.
Oliver Janković
