Gostujući nedavno na na jednoj lokalnoj televiziji, u emisiji zvanoj Aritmija, gospodin Đukanović je objasnio, contradictio in adjecto, kako čovjek treba da vjeruje u Boga.
Veli, propovijeda, tj. prijeti, upozorava, Đukanović:
POŠTUJEM vjerska osjećanja ljudi. JAKO POŠTUJEM vjeru svakog čovjeka u Boga, ali jednostavno UPOZORAVAM svakog čovjeka da mu između njega i Boga nije potreban posrednik.
Pa ja ne znam, dvije hiljade godina ljudi, očito, žive u zabludi. Možda je sama blagodat božja ovaj Đukanović; možda je dosegao neki viši stadijum duhovnog razvoja, skoro savršenstva; možda on taman sjedi s desne strane Oca, odakle sudi živima i mrtvima, vjerujući da njegovom carstvu neće biti kraja.
Shvatate, Možda je Đukanović umislio da je sami Tvorac. No, mi sirotani što smo dostigli samo vjerska osjećanja ne shvatamo njegovu tajnu vještinu.
A on brine o nama, propovijeda, prijeti, upozorava da se maknemo od „posrednika“. Shvatate, od crkve i popova, jer akʼ su nama prepreka, njemu su konkurencija u opštenju s višnjim svjetovima.
U čudu se nađoh! Bog da mi oprosti, da se prekrstim.
Milovan Urvan
