Piše: Ante Tomić
Naša je nevolja, ovo će zvučati čudno, što se u Hrvatskoj ne živi loše. Uz rekordno nisku nezaposlenost i dobre plaće, uz neprekidan niz izuzetno profitabilnih turističkih sezona, s Nepalcima koji nas služe hranom i Filipincima koji nam rade na skelama, s milijardama koje Evropska unija velikodušno ulijeva u hrvatsku ekonomiju, HDZ jednostavno nije mogao izgubiti izbori. Naravno, uloga EU je ključna. Za razliku od prkosnog Zorana Milanovića, koji tragično precenjuje svoj značaj i stalno nešto suverenistički prigovara EU, Andrej Plenković je poslušno, umiljato evropsko štene.
Plenković je dobio novac iz Brisela da sebi kupi još jedan premijerski mandat, uz povišice za umirenje penzionera, državnih službenika i zdravstvenih i prosvetnih radnika. Kada ih je sve potkupio, sa zahvalnošću su izabrali njega i njegovu stranku, ne mareći mnogo za bezbroj afera ministarskih lopova i korumpiranih sudija. Moralno anestezirani birači u srijedu 17. donijeli su HDZ-u visoku, nedostižnu cifru od šezdeset i jednog zastupnika. Većini ljudi treba sedamdeset šest. Taj jaz nije mali, ali je svakako dostižniji od onog na drugoj strani. Zoran Milanović je sa koalicijom Rijeka Pravde osvojio samo četrdeset dva poslanička mesta.
Rezultati izbora su se pokazali mnogo izvesnijim nego što smo očekivali. Kada je predsednik zemlje prošlog meseca izašao sa smelom, ludom i pomalo ponižavajućom idejom da ode na dan premijera, delovao je kao pobednik. Došavši u veliki cunami nezadovoljstva javnosti koji je usledio posle sramnog izbora Ivana Turudića za glavnog državnog tužioca, Milanović je delovao kao ljuti anđeo osvetnik koji će plamenim mačem poseći hadezeovsko jaružanje. A HDZ se stvarno uplašio. Potresao se ceo državni sistem. Ustavne sudije su užasnute prdnule u svoje crne toge.
Četiri razloga Milanovićevog neuspeha
Ali, Milanovićev trenutak trijumfa je brzo ispuhao. Postoji nekoliko razloga za to. Za početak, kavgadžija se nepromišljeno upleo u mrežu Fejsbuk prepiske sa ministrom Olegom Butkovićem, a na Fejsbuku, kao što znamo, niko nikada ne ispadne pametan. Pod dva, predsednik je napravio i poznatu grešku levičarskih kandidata. Hteo je da ugodi biračima desno i okružio se skandaloznim tipovima poput Tuđmanovog generala, osuđenog privrednog kriminalca Ljube Ćesića Rojsa, što je samo obeshrabrilo one pristojne ljude koji su razmišljali da zaokruže listu Reka pravde. Pod tri, javnost sa sjećanjem na vinsku mušicu potpuno je uznemirila što je Plenković osumnjičenog Turudića stavio u vrh represivnog aparata. Afera je umrla, kao što obično afere ne traju dugo. Novine izlaze svaki dan, a novo đubre jednostavno je zatrpalo staro. Konačno, pod tačkom četiri i prije svih ostalih tačaka, već smo rekli da se u Hrvatskoj ne živi loše.
U stvari, to bi uskoro moglo postati gadno. Ekonomski analitičari upozoravaju da će poplava evropskog novca presušiti i da ćemo godinama bespomoćno zevati na dnu, zatrpani muljem i zapetljani u uvele reke, ali niko ne želi da ga uznemiravaju sumorne prognoze pesimista. . Biračima je jedino važno da trenutno nisu siromašni, a kakvi će biti u neodređenoj budućnosti važno im je koliko i globalno zagrevanje, mikroplastika u okeanima ili pobednik sledeće sezone kulinarske emisije. Večera za pet.
Sve to zajedno ostavilo je Milanovića i koaliciju koju je nasumično sastavio daleko od mogućnosti da skupe skupštinsku većinu. Istina je da je SDP na izborima dobio daleko više nego što bi dobio da se predsjednik nije umiješao, ali to ipak nije bilo dovoljno da se nakon osam godina sruši očigledno loša, duboko kompromitovana vlast.
S druge strane, ni HDZ nije bezbrižan. Međutim, prasići koje su napravili oslabili su ih. Ako Plenković želi da nastavi da vlada, ne može se više hvaliti kao nekada. Za većinu, on mora da traži pomoć udesno, a svi u njegovom komšiluku koji imaju bilo kakav ugled okreću glavu sa gađenjem. Most, stranka konzervativnih poštenih ljudi, prva ga je hladno ispratila. Katolički fanatici, ksenofobi i antivakseri već su imali jedno loše iskustvo sa Plenkovićem i niko im ne može zameriti što su sa svojih jedanaest zastupnika odlučili da ostanu u sigurnoj zavetrini opozicije. HDZ će zato skupljati mahunarke od liberalnih stranaka, predstavnika manjina, a posebno je bolesno što će morati da liže neke hulje i gadove gore od sebe. Neverovatno, takvih ima u Hrvatskoj.
Zavičajni pokret je relativno mlada stranka. Nastala je u čudnim okolnostima, zahvaljujući popularnosti tamburaškog pevača. Nekada su ga doživljavali kao nepomirljivog hrvatskog domoljuba, iako za to nije bilo mnogo osnova. U stvari, njegova žena je američka Srpkinja. Sve nas je slatko nasmejalo kada se otkrilo da je u mladosti čak sarađivala sa jednim četničkim listom iz Pitsburga. Ali, dobro, to je sada prošlost. Pre dve i po godine pevačica tamburaških i zabavnih bendova razišla se sa ostatkom Zavičajnog pokreta, a za predsednika su izabrali Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara, profesora fizičkog vaspitanja koji se proslavio lomljenjem ćiriličkih natpisa.
Nastavili su, manje-više otvoreno, da ustaše. I uspelo im je, jer ustašanje u Hrvatskoj uvek ima svoju vernu publiku. Sramota me je da kažem, skoro dve stotine hiljada je glasalo za njih. Uglavnom ljubitelji srpskog turbo-folka. Od onih koji su oduševljeno digli ruke i pevali zajedno sa Acom Lukasom, od početka do kraja njegovog veličanstvenog koncerta u zagrebačkoj Areni, većina su glasači Zavičajnog pokreta.
Negatori jasenovačkog genocida, koji su se u crnim uniformama postrojili kod Blajburga dok ih austrijske vlasti nisu razbile, nisu tu da samostalno vladaju, već su tu da mute vodu. Ovoga puta osvojili su četrnaest poslaničkih mesta, pa se ponašaju kao da su direktori univerzuma. Razmetaju se, šepure se, misle da su pametniji nego što jesu. Ubrzo nakon izbora krenula je priča da Plenkovića u zamjenu za saradnju traže četiri ministarstva u novoj vladi, a među njima, kao posebnu poslasticu, Ministarstvo kulture, u koje će instalirati ozloglašenog Zlatka Hasanbegovića. HDZ tvrdi da je to laž, da još nisu pregovarali o podjeli ministarstava, ali poznavajući hrvatske desničare i njihov osjećaj za mjeru, zaključujemo da bi to ipak moglo biti istina.
U svakom slučaju, pregovori će biti teški. Predstavnici Zavičajnog pokreta otvoreno su HDZ nazvali veleizdajničkom. Štaviše, tvrđi među njima to i dalje tvrde. Plenković je, pak, tajno snimljen kada je samo nekoliko dana uoči izbora Ivani Penavi i društvu rekao: „To su korumpirani ljudi“. Zlo. Zli ljudi sa kojima nećemo imati posla. Dileme nema. Nemojte se zavaravati, to su njene desni, naše su Hrvati. Nisu.“
Ljubazno se nasmiješiti zlim ljudima i očekivati od njih da vas podrže u nastojanju da osvojite treći premijerski mandat za Plenkovića će biti izuzetno zahtjevan zadatak. Nije da je gadan čovek, ali porcija sranja pred njim ovoga puta je zaista obilna. Ustaška Spadala će vjerovatno povući dio svojih uslova za saradnju, jer je na kraju sve samo biznis, jedino što ustašu Spadalu oduševljava je novac, ali u jednom su nepokolebljivi. Pokret Otadžbina ne želi da deli vlast sa Srbima. Odlučno odbacuju Milorada Pupovca, jednog od najodanijih Plenkovićevih saveznika u poslednjih osam godina.
Ovo je tačka u kojoj bi pregovori mogli propasti. Domovinski pokret bi HDZ odveo do same ivice desnice, možda ga gurnuvši preko ivice u provaliju. Vlada bez predstavnika srpske manjine jednostavno je loša po naš ugled. To se nikako ne bi dopalo Evropskoj uniji. Andrej Plenković više ne bi bio obožavani mezimac Brisela, a to mu je samo stalo. Da on leži na tepihu sa sve četiri podignute šape, a Ursula fon der Lajen ga češe po stomaku.
Izvor: Radar
