Piše: Filip Dragović
Mislim da je sa istekom ove kalendarske godine, isteklo i strpljenje građana Crne Gore za cirkuske tačke koje opozicija priređuje u parlamentu. Dimne bombe, pištaljke, flomasteri, vika i dreka, obustava parlamentarnih zasjedanja poprimili su takve dimenzije koje aktuelnu vlast prikazuju nesposobnom da vodi državu.
U njihovoj perspektivi o ocjeni ustavnosti nekih zbivanja ne odlučuje Ustavni sud, nego Danijel Živković i skupštinska manjina. O ispravnosti spoljne politike ne pita se Vlada nego Adrijan Vuksanović. O tome da li će biti Premijerskog sata ili neće, zavisi kakve je volje Andrija Nikolić a ne šta kaže poslovnik zakonodavnog doma!?
Pa, može li to tako? Dok je DPS bio u većini u ovoj državi su izglasani državni simboli, Ustav, Zakon protiv Crkve…, i šta sve ne. A da se, pritom, parlamentarnoj većini „fućkalo“ šta misli, gdje se nalazi i u kolikom je broju opozicija.
Tadašnja opozicija sa Andrijom Mandićem na čelu, djelovala je prilično izopšteno iz zbivanja koje je diktirala većina. Sadašnja opozicija ne bojkotuje, nego vršlja, galami i ometa rad. Djeluju kao da ubjeđeni da im se „može“. Predsjednik Parlamenta, nekadašnji vođa opozicije u Novu 2025. godinu mora ući odlučan šta da radi. Ili će da rukovodi poslom za koji je dobio mandat od građana, ili će da svoj posao prepusti manjini na čelu sa D. Živkovićem? Živković (sa sve Abazovićem i Vuksanovićem) za takvu opstrukciju nema ni legalitet ni legitimitet. Ukoliko mu ih ne dodijele Mandić i Spajić svojim nečinjenjem?
A to činjenje ne može biti ništa drugo nego sprovođenje odredbi skupštinskog poslovnika. Te odredbe ne sprovode ni vika ni dreka, nego pozitivni propisi ove države.
