Pravi četnici su cijepali najtvrđe panjeve ciljajući ih sjekirom „među oči“-
Piše: Aleksandar Živković
Bio je pod komunizmom u Topoli jedan pravi četnik, temeljan čovjek, jedan od onih koji su najpotrebniji kad se sijeku drva, mogao je da pocijepa najtčvornovatije panjeve, veli ja ih sjekirom „gađam među oči“.
Imao je samo jednu manu, katkad bi popio koju više i zapjevao:
„Od Topole pa do Ravne Gore,
Svud su straže Đenerala Draže,
A patrole Kalbić Nikole…“
I naravno, dobijao po 30 dana prekršajno u buvari.
Šumadinac, inadžija, čim ga puste iz zatvora, opet zapjeva:
„Od Topole pa do Ravne Gore…“
Naravno, novih trideset dana buvare. I tako desetinu putah. Na kraju smuči se njemu bez mučenice i kad su ga pustili, zapjeva:
„Od Topole pa do Ravne Gore,
Sve su straže Markovića Draže,
„A patrole LJubičić Nikole.“
Policajci se nasmijaše i pustiše ga kući.
Ne znam što sam vam ovu priču ispričao, osim što je ne zna ni Nebojša Jevrić, ili je neđe pjan zaboravio.
Ne znam ni da li podgorička ili omladina u Topoli više zna ko su Draža Marković i Nikola Ljubičić. A ne bih se pouzdao ni u njihovo znanje, ni u Podgorici ni u Topoli, o đeneralu Draži i Nikoli Kalabiću, no, eto, ostali su u pjesmi.
Koja, đeco, nije Bogojavljenska.
A i danas, samo Bog zna čije li su straže od Topole pa do Ravne Gore?
