Došlo neko takvo vrijeme da popovi dolaze i odlaze, a Bane je vječan.
Piše: Aleksandar Živković
Bilo je prijatno na malom ekranu mobilnog gledati posjetu „delegacije Stege i građana“ (Cetinjski list) manastiru Cetinjskom. Vidjelo se da je mnozini bilo prvi put da pristupaju ćivotu Svetog Petra Cetinjskog, nije se vidjelo da se neko krsti pri ulasku u crkvu, odučilo se to, nema veze, ima kad…
Još ima živih Cetinjana koji se sjećaju kako je za Božić 1948. zabranjeno da se puške oglase. Niko nije znao ko je donio takvu odluku, ali, bilo je takvo vrijeme, direktiva se poštovala. Tadašnjim klincima bio je neobičan taj gluvi Božić, od tada se i odviklo da se ide u namastir.
Zato je lijepo od ove nove Stege (Strategije za evropsku i građansku Crnu Goru) što su povodom one Stege iz 1796. organizovali posjetu Manastiru Presvete Vladičice na Cetinju. Neki su mislili da će biti incidenata, vidjelo se i na nekim posjetiocima da su kao očekivali neki otpor, što li, no to je uobrazilja pred nečim skrivenim, što im je cio život pred očima, a opet daleko… Dočekao ih je blag osmijeh monaha i miris tamjana.
Sem jednog navijača u zastavi, svi pristojno obučeni na onom žaropeku, lijep skup, da je više bilo omladine u svatove bi kom drago mogli poć’.
Tek kad sjedoše na Gumno umiriše se, ka’ da su oni ljudi iz onih zemana, kao da 1948. nije ni bilo. Valjda su osjetili da ih to Gumno oduvijek čeka, a možda i pomislili da su mnogo propuštili što se i ranije na njemu nijesu okupljali.
Da ne prođe sve kako trebuje potrudio se Bane Radulović, pravnik, nekom nepotrebnom govorancijom, tek da opravda što je u sakou, no, istina nije ni on mnogo odužio. Najjača mu je bila da popovi dolaze i odlaze.
Odmah se po Cetinju pronio vic: popovi dolaze i odlaze, a Bane je vječan.
Tako ti je g. Raduloviću s Katunjanima, više vole dobru šalu, no ustajali, sve da je i evropski i građanski govor.
Evo ide Preobraženje, vidimo se na lozi u Gradskoj ili na grožđu u Namastiru?
