Ove nedelje Srbiju potresa vest o velikom broju građana koji su se u većoj ili manjoj meri uključili u piramidalnu šemu fiktivne firme „Kangoroo treasure“. Mediji navode cifru od oko 100 hiljada prevarenih ljudi. Firma se naziva kineskom jer su lica koja su je registrovala u Srbiji kineski državljani, možda jeste, a možda i nije jer se ionako radi o lažnoj internet firmi, a njihovi serveri zaista mogu biti bilo gde, njihov signal preusmeren i maskiran.
Piše: ALEKSANDAR ĐOKIĆ
Gotovo je neverovatno da neko može biti prevaren putem piramidalne šeme u zemlji u kojoj su likovi poput Gazda Jezde i Dafine pljačkali građane pod pokroviteljstvom Slobodana Miloševića. Čak i ako uzmemo kao činjenicu da su se generacije promenile, svejedno ljudi koji su se rodili početkom 90-ih sada imaju oko 30 godina i sećaju se tih priča iz detinjstva. Teško je zaboraviti ogromne redove koji su se protezali preko puta današnjeg TC Ušće gde je bila filijala Dafiment banke i u kojima su unesrećeni ljudi besmisleno čekali da ponovo vide svoj uloženi novac.
Nije ni bitno upuštati se u detalje prevare, oni su uvek u skladu sa istim modelom – neko vam obeća iracionalno veliki procenat profita, a zauzvrat traži od vas da uložite realan novac. To je sve.
U početnim mesecima vidite neki profit (trajanje tog perioda zaista zavisi od toga da li ste se u prevaru uključili na početku ili bliže njenom kraju), zatim firma nestaje sa svim novcem koji je uspela da sakupi od prevarenih ulagača. Nečiji gubici su manji, nečiji veći, to zavisi od pomenutog perioda investiranja i od količine uloženog novca (ko se više pomami, više izgubi).
Lekcija je sledeća – uz slobodu dolazi odgovornost. Ako ne živimo u komandnoj privredi i država nas ne raspoređuje gde ona smatra potrebnim, sami smo odgovorni za svoje životne postupke.
Ukoliko verujemo da je moguće zaraditi brzi novac i u skladu sa time postupamo, tada uzimamo rizik na sebe. Zamislimo situaciju u kojoj neko ulaže novac u piramidalnu šemu i vadi ga kroz mesec dana, on može čak da ostvari profit, a da li će u slučaju profita taj čovek deliti svoju zaradu sa svima nama? Naravno da neće, reći će da je to njegov zarađen novac, šta mi tu imamo da tražimo. A kada taj isti čovek ostvari gubitak, on očekuje da svi poreski obveznici njemu priteknu u pomoć?
Zapravo je i to moguće, ali samo u slučaju da je gubitnika toliko mnogo i da su gubici toliki veliki da prete da izazovu pravu socijalnu krizu. Država može da interveniše isključivo u slučajevima kada samom sistemu preti kolaps (ne treba fetišizirati nijedan koncept, sve je podložno barem privremenom prilagođavanju u slučaju preke potrebe). Međutim, moramo ceniti svoju slobodu, a učiti se ličnoj odgovornosti za sopstvenu sudbinu. Previše je kolektivnih fantazija u našem društvu, a premalo individualne odgovornosti.

