Piše: Aleksandar Živković
Nije moja majka politički nepismena, bila je u Omladini Elektrotehničkog fakulteta i tolikim Radničkim savetima, samo voli kada se „skreše u brk“ „ovima iz Evrope“.
Orban Viktor konačno je pao sa vlasti. Posle šesnaest godina. Samo neka ide redom, što bi se reklo. Mađarski sistem – kombinacija većinskog i proporcionalnog, sa nadoknadama glasova, toliko je komplikovan, da mu je to do kraja davalo izvesne šanse.
Možda je Orbana dotukla Trampova podrška – niko ne voli gubitnike iz rijalitija – ali biće da je pre presudio glas mladih Mađara koji su masovno izašli na birališta i glasali za Tisu, Mađara Petera. I to je desnica, levica se kod Mađara izgleda slabo prima.
Ovaj rezultat ožalostio je moju majku, ona je volela kada Orban „skreše u brk“ fon der Lajenovoj da ga podseća na sovjetske komesare. Podseća ona, doduše, i na gaulajtere, ali to je druga priča. I tako je mama zavolela Orbana Viktora. Da se ne lažemo, mnogi su.
Aleksandar Živković: „Normalizacija“ ustaštva i otimanje imovine SPC
Njegove izjave su bile najčitanije u Srbiji i Srpskoj, u Crnoj Gori, na prvi pogled, nije bilo orbanomanije, ali nije bilo ni mnogo ravnodušnih prema njemu.
Sada kada se zatvara jedna epoha političke istorije Mađarske, treba primetiti da je u Vučić – Orbanovoj eri, srpsko-mađarsko prijateljstvo podignuto na najviši stepen u istoriji.
To jeste dostignuće, Nije Orbanova krivica što je zbog Mađarske Srbija zapostavila tradicionalno dobre grčke i rumunske partnere.
Nije, takođe, Orbanova krivica što su mađarske firme stekle privilegovan položaj u Vojvodini, koju kao naprednjaci brane, pa i u nekim drugim delovima Srbije Orbanova krivica pred mađarskim narodom jeste što je do krajnosti tajkunizovao i klijentizovao zemlju.
U jednom nedavnom intervjuu, prenetom i na Žurnalu, Vegel Laslo je jasno nagovestio da će ta demontaža tajkunskog sistema u Mađarskoj biti teška, ako uopšte bude sprovodiva. Još nisu bila zatvorena birališta, a komentatori su ukazivali da će u toj zemlji da nastane veliko pretrčavanje kapitala u pobednički tabor. Slabo divanim madžarski, ali voleo bih taj proces da pratim.
To ne znači da moja mama nije u pravu, treba kresati „Evropi“ u brk. Ponekad se to prerano proglasi čitavom ideološkom pozicijom, možda politikolozi u tome preteruju, možda to nije taj čuveni suverenizam, ali svakako je slatko.
