Piše: Aleksandar Živković
Svaka škola se plaća, govorila je moja profesorka matematike. Naročito su skupe one koje ničemu ne služe. Koliko se o tome razmišljalo u Moskvi i Beogradu kada je izašlo saopštenje ruske Službe spoljnih obaveštajnih poslova u kome je navedeno da Srbija zabija nož u leđa Rusiji izvozom municije u Ukrajinu, teško je reći. U svakom slučaju nije bez razloga odabran praznik da se objavi ono što je javna tajna. Kao na Vidovdan 1948. kada je objavljena ona Rezolucija. Alfa Vuk je odmah potrčao da umanji štetu „formiranjem radne grupe“, ali je time više otkrio da ga je u Moskvi 9. maja dočekalo „ribanje“. Uopšte, spoljna politika Srbije, kao da se raspada, od Otvorenog Balkana pa nadalje. Jedino iz Trampovog tabora stižu utehe.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
Rusko saopštenje, rekoh, nije donelo posebno nove činjenice – ono je samo po sebi činjenica o aktuelnim rusko-srpskim odnosima. I upućeno je, pre svega, rusofilima u Alfa Vukovom biračkom telu. Šta se iza brda valja teško je sada naslutiti. Formalna analiza saopštenja ruske Službe odmah ukazuje na to da se cilj koji se želi postignuti, mogao ostvariti i drugim sredstvima. Ili je Putin toliko nezadovoljan razgovorima u Kremlju? Ili Rusi pripremaju novi balkanski gambit? Ili su već zatečeni promenom kursa Beograda, kao one 1948.? Odjednom je Alfa Vuk došao u situaciju da mu unutrašnja politika nije više prioritet, a da mu je spolja manevarski prostor sužen. Beogradsku čaršiju i društvene mreže zahvatila je groznica nagađanja. Srećom Goli otok nije više u istoj državi.
