Piše: Aleksandar Živković
Cijelo jutro mislim: treba se svečano srediti za Doček. Nova godina dođe svake godine, a Rezultati Popisa stižu jednom u deset ili više godina, čoče! Govorim sebi tako, a žena će: ni na Novu godinu me ne vodiš, a izmišljaš Doček Popisa.
Lako je njoj, mislim se, ona je Brđanka, a i žensko, ne mora da se brije. A nije zgodno dočekati Rezultate s bradom, a sa druge strane, kakav je to Crnogorac bez brkova? Kako se obrijati? Riješim da brkove ostavim.
Operem i zube, mada sam sinoć po prađedovskoj praksi izio jabuku, i sjetih se: jezika. Au, tu će oko Dočeka Rezultata biti najviše nevolja. Valja da se ižljubimo, ajde može to i bez jezika, ali kako ćemo da probjesedimo i nazdravimo? Oprah ruke od takvih pomisli, no ni to mi nije trebalo. Sjetih se za proklete ruke kako je Milena Živković zborila zavađenoj braći:“Odsjeci desnu boli, odsjeci lijevu boli.“ I učini mi se da Rezultate dočekujem bez jedne ruke, smušena jezika, bez brade… Pljunite me u brk ako za sljedeći Doček ne puštim perčin, pa da se izbrojimo, ako se dotle ne istražimo.
