Piše: Aleksandar Živković
Juče je bilo 82 godine od pogibije Save Kovačevića. I ta pogibija bila je dio porodične priče u valjda svakoj crnogorskoj porodici u vrijeme moga djetinjstva. Pogibija je i mitski uzdizana i razvijale su se o njoj različite teorije po kojima je smetao Onom pa je likvidiran s leđa.
Moj rođak Savo Živković, bio je Kovačevićev kurir i na Sutjesci. Kada sam dorastao bio je zamjenik komandanta Titogradske vojne oblasti, i nikada nije kazivao svoje ratne uspomjene, pa ni o Savi Kovačeviću.
No, mi smo imali drugu i dugu porodičnu priču sa Savom. U vrijeme „lijevih skretanja“ likvidiran je u našem kraju neki oficir Radulović. Onda uzeše da njegovo blago (stoku) dijele narodu. Moj đed Živalj se usprotivio: „Neće moja đeca piti tog mlijeka!“
Sava Kovačević koji je bio prisutan izvadi levor da likvidira Živalja, ali bratstvenici skočiše i odbraniše ga.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
Kasnije sam od tetka Mihaila Mića Bulajića, saznao za veći i luđi loš postupak komandanta Save.
U 13. julskom ustanku zarobljeno je i smješteno u školu na Vilusima više od trideset italijanskih vojnika. Sava je naredio da im se ne daje voda i hrana, a uzalud je italijanska komanda nudila razmjenu. Svi do jednog umrli su u mukama.
Ove dvije priče nijesu izvađene iz porodičnih uspomjena da bi se osporilo junaštvo Save Kovačevića. O njemu je ostalo mnogo autentičnih zapisa, tako da sve da mi je to cilj, bio bih neuspješan.
Imalo je u našoj narodnoj istoriji dosta znatnih junaka koji nijesu dosegli onu veliku misao Marka Miljanova.
Sava Kovačević bio je jedan od njih.
