Piše: Miloš Lalatović
Krajem šezdesetih godina je čuveni srpski filosof Radomir Konstantinović napisao svoje najčuvenije i kontraverzno djelo “Filosofija palanke“. U ovom filosofskim eseju se srpski mentalitet oličen u vidu malog grada, palanke, koju vidi kao nastavak plemenske svijesti, usput, plemena u Srbiji nijesu ni postojala, već na Balkanu jedino u Crnoj Gori i Albaniji, Konstantinović tu tzv.filosofiju vidi kao osnov za nastanak fašizma, u njegovom slučaju srpskom društvu, ali se to može upotrijebiti uopšteno na čitav svijet.
Ova Konstantinovićeva knjiga je često kritikovana kao ,,biblija“ srpskog autošovinizma. Bez obzira na njene vrline i mane, može se definitivno uzeti kao mjerilo i lakmus papir za dokazivanje fašizma bilo gdje. Pošto se svijet odavno kako kažu sociolozi i filosofi pretvara u globalno selo, naročito sa tzv.internetizacijom, fenomen palanke kao one opisane u Konstantinovićevom pomenutom djelu može da važi univerzalno za čitavu vaseljenu. Pogotovo to važi za Zapad, Evropu i Ameriku, bez obzira što su se tamo baš pojavili svi ti pokreti liberalizma koji su u suprotnosti sa onim što se naziva duh palanke. Ako odete u manje mjesto Amerike ili Evrope sa dominantno bijelim stanovništvom hrišćanske vjeroispovijesti, nećete imati mnogo različiti doživljaj od onog ako se nađete u nekoj tački unutrašnjosti Balkana, bilo gdje od Istanbula do Maribora.
Sve se više Trampova Amerika svrstava u palanku, tj. onaj dio Amerike dominanto naseljen bijelim protestantima, sa domovima kojima niko ne smije da se približi, domaćinima sa puškom okačenom na zidu, spremnom da ubiju svakog drogiranog ,,crnju“ ili stranca, koji bi se usudio da napadne na taj časni dom, iako možda taj tzv. crnja nije imao nikakvu lošu namjeru, ali se takvima i sličnima ne može vjerovati, uostalom “čovjekov dom je čovjekov zaklon“.
Miloš Lalatović: CBGB, kultni klub koji je promijenio njujoršku andergraund scenu
Sve više svijet kao što vidimo dobija palanačku svijest, pogotovo zapadni, iako su se do sada predstavljali kao borci protiv uskogrudog razmišljanja. Zapad je otvorena knjiga i o njemu se maltene sve zna. Možda je to njegova najveća greška. Jer, sam sebe je pretvorio u palanku. Možda i odatle potiče potreba određene zapadne elite za migrantima. Ali opet to izaziva pobunu domicilnog stanovništva. Nekad su tamnopute dovodili na silu da rade, sad moraju milom da primaju tamnopute i kosooke, a i sve ostale, među kojima i Balkance.
Balkanci, bez obzira na krvave sukobe na domaćem terenu, među drugima se smatraju svojima, posebno to važi u kriminalnim aktivnostima.
Da bi Zapad ponovo postao ono što je nekad bio mora da zaroni u svoju daleku prošlost i izvadi iz prašnjavih kutija istorije zaboravljene knjige požutjelih listova. Da ih restaurira i protumači. Ovako se neizbježno pretvara u palanku i stanovništvo je sa masovnim medijima i povjerenjem u njih zadobilo takvu svijest. Vrijeme je da medije zamijene stare zaboravljene knjige. Knjige su moćno sredstvo oduvijek bile protiv palanačke svijesti svuda. Knjige ili palanka.
