Piše: Mina Gezović
Javna ustanova „Zahumlje“ je, u okviru tribine „Agora“, upriličila razgovor sa dr Vladimirom Kolarićem, teoretičarem umjetnosti i kulture na temu: „Estetika vječnog: Između hrišćanstva, umjetnosti i filma“.
Kolarić je prozni i dramski pisac, teoretičar umjetnosti i kulture i prevodilac. U više navrata pisao je na temu hrišćanstva i umjetnosti, posebno u knjigama „Hrišćanstvo i film“ i „Hrišćanstvo i umetnost“.
Kako je pojasnio, tokom razgovora sa urednicom tribine „Agora“ Anđelom Karadžić, kao književniku nije mu cilj da o umjetnosti govori kroz prizmu teologije, jer nije teolog, ali se trudi da sve što piše bude teološki zasnovano. Za svakog vjerujućeg čovjeka i nema razlike između teologije i života – ona je reflektovanje života u vjeri, ali i samo iskustvo tog života, naglašava Kolarić.
„Ja pišem zato što drugačije vidim stvari kako mi se čini da drugi oko mene ne vide. Da vidim u ljudima, oko ljudi, između ljudi, među ljudima, postoji nešto što mnogi, čini mi se, da ne vide. Ili bar se ne vidi! Nije samo svijet ono što se vidi. I nekako kroz umjetnost to pokušavam da uhvatim“, kaže Kolarić.
Vjerujući čovjek živi kao i svako drugi, služi se i izražava važećim kulturnim formama i jezicima, a njegova religioznost je važan segment njegovog života, može se reći i određujući, jer se tiče osnovnih pitanja smisla. A svrha umjetnosti i umjetnika jeste da tragaju za smislom, da proniknu u tajne čovjeka i svijeta, kaže Kolarić.
„Taj stepen odnosa između ljudi i fokusiranje na ljude, dakle meni lično je bilo jako važno. Interesuje me čovjek. Ne samo čovjek kakav se vidi, ili kakav se osjeća, ili kakav se pokazuje na prvi pogled. Svako od nas nosi masku, svako se pretvara, svi se mi pretvaramo, igramo uloge, manje ili više, to i moramo, prosto, društvo ne može da funkcioniše bez toga. To se ne odnosi samo na one koje smatramo licemjerima, već na sve nas. A vi kao umjetnik mislim da imate želju da proniknete iza te maske“, kaže Kolarić.
Kolarić je, kao gost tribine „Agora“, sa publikom podjelio svoja razmišljanja o odnosu umjetnosti i religije i njene sposobnost da posreduje i izrazi hrišćansko iskustvo i osjećanje svijeta.
„Ako umjetnost postoji samo na nivou ideje, ona ne znači ništa. Ona je okrenuta prema nekom materijalu i ako nije kominikativna ni perciptivna, nije dostupna čulima i ona ne postoji. E, sad, vi kažete „OK, to je sve lepo“, ali kako vi sad kroz to možete da vidite nešto što nije vidljivo očima? Kako uopšte predstaviti čulima ono što nije vidljivo i cijela priča o religiji i umjetnosti je to! I sve te odnose prema umjetnosti, znači zabrana slikanja u nekim religijskim tradicijama i formulisanje, da kažemo, određenih pravaca kako je to moguće, rasprave povodom toga, pokazale su mnoge konkterne stvari kako je moguće tako nešto vidjeti“, ističe Kolarić.
Tribinu „Agora“ organizovala je JU „Zahumlje“, u okviru manifestacije „Septembarski dani – Nikšić 2025“ i Nikšićke kulturne scene 2025.
Izvor: RTNK
