U prvim godinama rada Zavoda za biologiju mora u Kotoru, današnjeg Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore, istraživanje mora bilo je usko povezano sa praktičnim problemima terenskog rada i ribarstva. Oprema je bila ograničena, a istraživanja su zahtijevala rješenja prilagođena specifičnim uslovima Južnog Jadrana, naročito velikim dubinama, strmim obalama i složenoj konfiguraciji morskog dna.
U tom kontekstu posebno mjesto zauzima mehanički dubinski parangal akademika dr Vladimira Lepetića, biologa mora, ihtiologa i prvog direktora Zavoda za biologiju mora u Kotoru. Lepetić je ovaj uređaj opisao kao sredstvo za praktičnu eksploataciju dubokomorskog ihtiobentosa, odnosno pridnenih ribljih zajednica većih dubina. Polazište rada bilo je zasnovano na činjenici da klasični parangali i druga ribolovna sredstva imaju ozbiljna ograničenja pri radu na većim dubinama, posebno zbog velikog fizičkog napora, otežanog rukovanja i čestih gubitaka opreme.
Mehanički dubinski parangal zamišljen je kao tehnički unaprijeđena varijanta klasičnog parangala. Njegovu osnovu činilo je dugo čelično uže, na koje su se postavljali graničnici, hvatači i nastavci sa udicama. Posebna pažnja posvećena je mehanizaciji rada, pa je sistem doboša, koloturnika i pogonskog mehanizma omogućavao lakše polaganje i izvlačenje parangala, što je bilo naročito važno pri ribolovu na dubokim terenima. Time se smanjivao fizički napor posade, povećavala sigurnost rada i otvarala mogućnost korišćenja ribolovnih područja koja su dotad bila teško dostupna.
Akademik Lepetić svoja je saznanja objavio u časopisu Poljoprivreda i šumarstvo u naučnom radu pod nazivom Mogućnost praktične eksploatacije dubokomorskog ihtiobentosa pomoću mehaničkog parangala 1966. godine.
Za period početka 60-ih godina XX vijeka, kada je Zavod tek uspostavljao svoju naučnu i stručnu djelatnost, konstrukcija ovakvog uređaja predstavljala je značajan iskorak. Ona pokazuje da se u Kotoru od samog početka razvijao pristup koji je povezivao biološka istraživanja, poznavanje lokalnih ribolovnih uslova i tehnička rješenja potrebna za rad na moru.
Danas se Lepetićev mehanički dubinski parangal može posmatrati kao važan primjer ranog razvoja primijenjene ribarstvene tehnologije u Crnoj Gori. Njegov značaj nije samo u samom uređaju, već i u načinu razmišljanja koji stoji iza njega. Istraživački problem pretvoren je u konkretno tehničko rješenje, prilagođeno lokalnom moru, dostupnoj opremi i potrebama tadašnjeg ribarstva i naučnog rada.
Izvor: UCG
