Piše: Aleksandra Ninković
Mihajlo Pupin Idvorski bio je čovek vere, naravno čovek nauke, ali pre svega Svetosavac. Setimo se da je jednog dana seo u avio i došao u manastir Žiču da bi prisustvovao hirotoniji Svetog vladike Nikolaja u Žiči. Naravno u novinama je samo pisalo da je došao neki profesor iz Amerike. Ako govorimo o Pupinovoj veri znajmo da je bio najbolji prijatelj Svetog vladike Nikolaja. Kada se Pupin upokojio Nikolaj je zapisao: “Upoznao sam mnoge velike ljude, jednu gromadu, jednu stenu, zvala se Mihajlo Pupin.“
Poslednji intervju pred smrt dao je za Njujork tajms. Novinar ga je pitao: “Profesore, da li Vas je nauka odvojila od Boga?“ Profesor se samo nasmejao o rekao: “Pa mene je nauka približila Bogu. Približila me je veri moje majke i ja se nadam da će moja nauka i druge ljude približiti njenoj veri.’‘
Na svakoj dodeli nagrada spominjao je veru i spominjao je Isusa Hrista. Kada je dobio nagradu Džona Frica rekao je: “Osvojili smo velike sile u prirodi ali verujte mi nismo osvojili ništa dok ne osvojimo sile energije što nam je naš Gospod Bog doneo još pre dve hiljade godina, treba nam sila ljubavi.“ Vladika Nikolaj je rekao posle Pupinovog upokojenja: “Pupin je ušao u Carstvo Nebesko i sada je sa drugim svetosavskim sinovima.“
U životu su sarađivali tako što je Pupin bio finansijer i nazivao je Nikolaja supervizorom svih projekata. Između ostalog, jedan od projekata odvijao se 1918. posle Velikog rata. Bilo je to stvaranje knjige u Londonu gde je Pupin iznajmio najboljeg engleskog arhitektu, jednog sera, doktora Kembridža i Oksforda,. i taj čovek je rekao: „Pogledajte!, misleći na naše manastire, narod koji može da stvori ovoliku lepotu toliko je stradao, šta mi danas možemo da uradimo za ovaj narod. Možemo samo da se molimo“. Pupin je štampao velike knjige o srpskim zadužbinama, belu i zelenu. On je belu delio a zelenu je dao Nikolaju da deli. Upravo projekat sa tim knjigama pomogao je da se prikupi novac za naše ratom narušene svetinje.
Vanja Ković: Zbog Aleksandre Ninković je Pupin ušao u udžbenike
Bez vere Pupin se ne može posmatrati. Zbog njegove vere on je bio zvezdobrojac i svi naši veliki naučnici bili su sinovi vere svojih majki. I Pupinova i Teslina majka bile su nepismene žene. Jedan brat Tesline majke je bio mitropolit koji je posebno voleo Teslu. Posle svog upokojenja sve što ima ostavio je Nikoli Tesli, ali on nije uzeo ni dinara. Sve je prosledio srpskoj pravoslavnoj školi u Gospiću.
Pupin je rekao: “Pa ne bismo ni Nikola Tesla ni ja postigli ništa u životu da kao dečaci nismo bili zagledani u večno zvezdano nebo nad nama.“ Ne mogu se posmatrati van njihove vere.
Pupin je sve što je pisao i radio, radio sa dubokom svešću da je na svetosavskom putu, jasnije nego bilo ko. Zbog toga je darivao i davao odričući se svega. Svu svoju nauku, uticaj, sav novac je koristio da pomogne srpskom narodu.
Posebno je od neocenjivog značaja to što je u vreme Velikog rata svog prijatelja bankara pitao: “Da li je dovoljno da založim sve što ja imam da Kraljevina Srbija podigne ratni kredit za nabavku oružja?“ Bankar mu je rekao: “ Pa dovoljno je Mihajlo, ali ti ćeš propasti jer Srbija ne može da dobije ovaj rat.“ On mu je odgovorio: “Ako propadne Srbija neka propadnem i ja.“
Izvor: Život Crkve
