More čovjeku pruža brojne koristi: hranu, kiseonik, mogućnosti za pomorski saobraćaj, turizam, rekreaciju i razvoj obalnih zajednica. Istovremeno, morska životna sredina izložena je sve raznovrsnijim i intenzivnijim antropogenim pritiscima, uključujući zagađenje, prekomjerno korišćenje resursa, izgradnju obale, pomorski saobraćaj, klimatske promjene i druge oblike ljudskog uticaja.
Na osnovu naučnih rezultata i iskustava iz brojnih zemalja, morska zaštićena područja smatraju se jednim od važnih načina zaštite i obnove morskih ekosistema. To su područja mora i obale u kojima su ljudske aktivnosti potpuno ili djelimično ograničene, kako bi se omogućili oporavak staništa, očuvanje biodiverziteta i održivo korišćenje morskih resursa. U Sredozemnom moru je i dalje zaštićeno manje od 10% morske površine, dok je globalni cilj da se do 2030. godine zaštiti najmanje 30% kopnenih, obalnih i morskih područja.
U Crnoj Gori je unutrašnji dio Bokokotorskog zaliva, odnosno područje Kotorsko-risanskog zaliva, zaštićeno od 1979. godine kao UNESCO područje od izuzetne prirodne i kulturne vrijednosti. Međutim, upravljanje ovom zonom nije u potpunosti definisano, a zaštita se do sada uglavnom odnosila na kulturnu baštinu.
Prvo morsko zaštićeno područje u kategoriji parka prirode u Crnoj Gori proglašeno je 2021. godine. Riječ je o Parku prirode „Platamuni“, koji obuhvata područje od rta Platamuni na jugu do uvale Žukovica na sjeveru, u opštini Kotor. Tokom 2022. godine proglašena su još dva morska parka prirode: „Katič“, ispred Petrovca, od uvale Maljevik na jugu do rta Skočiđevojka na sjeveru, na području opština Budva i Bar, i „Stari Ulcinj“, od uvale Valdanos na jugu do Hladne uvale na sjeveru, u opštini Ulcinj. Od 2024. godine, u Bokokotorskom zalivu postoje i dva spomenika prirode: „Sopot“ i „Dražin vrt“. Sva ova područja zajedno obuhvataju manje od 3% mora Crne Gore.
Proglašenje morskih zaštićenih područja u Crnoj Gori rezultat je brojnih naučnih istraživanja i projekata sprovođenih tokom posljednjih petnaestak godina, posebno u saradnji sa UNEP/MAP SPA/RAC centrom, kao i uz podršku različitih donatora, među kojima su Ministarstvo životne sredine Italije i Globalni fond za životnu sredinu (GEF).
Ipak, najvažniji dio posla tek slijedi — efikasno upravljanje zaštićenim područjima. Naučni podaci pokazuju da dosljedno sprovođenje mjera zaštite u morskim zaštićenim područjima može doprinijeti povećanju ukupne biomase, brojnosti vrsta i biodiverziteta. Pozitivni efekti često se uočavaju već nakon nekoliko godina unutar samih zaštićenih područja, a kasnije i u susjednim zonama, kroz takozvani efekat prelivanja, kada povećana biomasa i uspješnije mriješćenje doprinose obnovi populacija i izvan granica zaštićenog područja.
Morska zaštićena područja zato nisu samo linije na karti. Ona imaju smisla tek onda kada su praćena jasnim pravilima, naučnim monitoringom, saradnjom sa lokalnim zajednicama i stvarnim sprovođenjem mjera zaštite.
Izvor: UCG
