Obrnuto inženjerstvo postojeće tehnologije stvorilo je „Golfa dronova“ – jeftinog, jednostavanog da se proizvede i zapanjujuće efikasanog
Piše: Heder Somervil
Preveo: Miloš M. Milojević
Moćni, jeftini napadački dron koje SAD koriste u ratu sa Iranom nije rezultat rada jednog od više od četiristo američkih startapova finansiranih kapitalom za finansiranje rizičnih poslova. Niti je ishodište domišljatosti Silicijumske doline.
Umesto toga, dron koji ima svoj čas na pozornici bliskoistočnog sukoba osmislila je sama američka vojska, koristeći se obrnutim inženjerskim pristupom iranskoj tehnologiji. Od najranijih dana rata, Ef-el-em 136 ili Lukas, kako je poznat, uništava iranske vojne mete dok bolje finansirani sistemi i dronovi koje proizvode startapovi u odbrambenoj industriji nisu imali znatnijeg učinka.
To predstavlja uspeh američke vojske, koja je prošla put od nacrta do drona spremnog za borbenu upotrebu za manje od dve godine, odbacujući svoju tradiciju spore kupovine izuzetno skupe opreme. Stvaranje Lukasa je rana potvrda nove strategije brze proizvodnje jeftinih dronova i znak da Pentagon može da promeni način svog delovanja kako bi se bolje pripremio za moderne sukobe.
Podaci o učinku drona Lukas u Iranu su ograničeni, ali prema navodima viših odbrambenih zvaničnika, autonomni dron je bio deo uspešnih napada na položaje vojske i Korpusa čuvara Islamske revolucije, kao što su naoružane postaje, pogoni za proizvodnju iranskih dronova Šahid i čvorišta protivvazduhoplovne odbrane. Doprineli su padu od osamdeset tri odsto učestalosti iranskih napada dronovima tokom prvih dana rata, kažu.
Jeftini dronovi, prvi jednokratni napadni dronovi koje su SAD upotrebile u ratu u Iranu, pre svega su osmišljavani u američkim pripremama za odvojeni potencijalni sukob između SAD i Kine.
U simuliranim ratnim igrama koje služe za analizu kako bi sukob sa Kinom mogao da se odigra, stručnjaci za nacionalnu bezbednost naveli su da su uočili kako bi SAD ostale bez kritično važne municije za dve nedelje ili manje. Vojska želi dron koji može da se proizvede brzo i u velikim količinama, koji ima veliki domet i dovoljno je jeftin da ne optereti preterano bankovni račun.
Tokom Bajdenove administracije, mala grupa u Ministarstvu odbrane usvojila je zamisao američke proizvodnje sopstvene verzije iranskog Šahida, zastrašujućeg napadnog drona koje vojske i militantne grupe širom sveta nastoje da oponašaju. Rusija, koja lansira oko 4.000 modifikovanih Šahida na Ukrajinu svakog meseca, prema podacima ukrajinske vlade, učinila je više od bilo koje druge zemlje da pokaže mogućnosti ovog drona.
Mali tim u odseku za istraživanje i konstrukciju američke vojske izradio je planove da izradi napadni dron zasnovan na demontiranom Šahidu koji je vojska pribavila iz Ukrajine. To je prvi poznati slučaj za više od pola veka da američka vojska obrnutim inženjeringom pribavlja vojnu tehnologiju druge zemlje za sopstvenu upotrebu, navodi bivši odbrambeni zvaničnik. Prošlog puta, to je bio sovjetski pontonski most.
Nekadašnji odbrambeni zvaničnik opisuje Lukasa, što je zapravo skraćenica početnih slova engleskih reči za jeftini besposadni borbeni napadni sistem (low-cost unmanned combat attack system), kao „Golfa među dronovima“ [u izvorniku Tojota Korolu, prim. prev]. „On možda ne raspolaže svim naprednim svojstvima ili najnaprednijim komponentama, ali je izgrađen da bude pristupačan i da ga može biti u velikim količinama.
Cena Lukasa kreće se između 10.000 i 55.000 dolara prema navodima portparola Pentagona, što je u skladu sa cenom iranskih modela. Dalekometna krstareća raketa Tomahavk, kojih je ispaljeno više stotina tokom rata sa Iranom, košta dva miliona dolara po komadu.
Ministarstvo odbrane „se obavezalo da uveća obim proizvodnje isplativih autonomnih rešenja za objedinjene snage i Lukas je i dalje prvorazredni primer ovog pristupa“, navodi portparol.
Volstrit džurnal: Visokotehnološko američko naoružanje deluje protiv Rusije – sve dok ne prestane
Nekadašnji viši zvaničnik Pentagona Majkl Horovic, jedan od predvodnika tima koji je razvio letelicu Lukas, naveo je da i druge vojske mogu da razviju svoje sopstveno jeftino, dalekometno napadno oružje. „Problem je bio što SAD nisu opredeljivale ništa, nula dolara, za ovu vrstu sistema“, kaže Horovic, koji je sada saradnik Saveta za spoljne odnose (Council of Foreign Relations).
Lukas je zauzeo zapaženo mesto 2024. godine u okviru inicijative Bajdenove vlade da se rasporedi više hiljada autonomnih oruđa [u američkim oružanim snagama] do prošlog avgusta. Uključivanje ove letelice naišlo je na podeljene reakcije, kažu nekadašnji vojni zvaničnici: Lukas je bio samo maketa, ali je odneo prevagu u odnosu na tehnički zrelije sisteme koji su bili u ponudi.
Zato što vlada raspolaže intelektualnom svojinom projekta Lukas, proizvodnjom pristupa na isti način kako je pristupala prilikom izgradnje brodova u Drugom svetskom ratu, angažujući podizvođače drugog i trećeg reda za proizvodnju dronova po potrebi tokom ratnog vremena.
Malo poznate kompanije Spektr Vorks (SpektreWorks) iz Skotsdejla u američkoj državi Arizona i Integrejšej Inovejšen (Integration Innovation) iz Hantsvila u Alabami su odabrane da proizvode dronove. Ukupno će biti odabrano pet proizvođača, svaki za zadatkom da proizvede po trista dronova mesečno, kaže bivši viši vojni zvaničnik upoznat sa planovima.
Spektr Vorks i Integrejšen Inovejšen nisu odgovorili na upite Volstrit džurnala.
Marinski korpus bio je prva jedinica koja je iskoristila ove dronove, i naručila je oko 6.000 komada, namenjenih za raspoređivanje u Indo-pacifičkoj oblasti. Ali onda je otpočeo rat sa Iranom. Dronovi su predati američkoj Centralnoj komandi i u februaru su imali prvo borbeno angažovanje.
Trampova administracija je izvela opsežne reforme u načinu obavljanja nabavki za vojsku, čineći vojsci lakšim kupovinu naoružavanja uz naglasak na komercijalnoj tehnologiji radi modernizacije američkog arsenala. Posebno je jedna avgustovska odluka ministra odbrane Pita Hegseta da se ponište dugotrajne procedure za nabavku nove tehnologije omogućila brzo borbeno raspoređivanje Lukasa, navode sadašnji i bivši odbrambeni zvaničnici.
Ipak, biće potrebno još dosta vremena da se promene rasprostru kroz birokratiju Pentagona, i biće potrebno vreme da se Amerika preorijentiše ka novom načinu vođenja rata, čak iako Kina razvija napredne načine da udari na SAD, kažu obaveštajni i vojni zvaničnici.
Volstrit džurnal: Starovremenska artiljerija dobro stoji i u doba dronova
Iako je Lukas ostvario uspehe protiv iranske oslabljene protivvazduhoplovne odbrane, to nije garant da će biti zvezda na bojnom polju u složenim okruženju, kaže Džek Desantis, stručnjak za elektronsko ratovanje koji se borio u ratu u Ukrajini i sada radi za američku vladu. Na Bliskom istoku nema znatnijeg ometanja dži-pi-es signala kojim se može izazvati da se dron obruši ili da skrene sa svoje putanje, što vojni zvaničnici očekuju u sukobu sa Kinom.
„Svaka tehnologija u nekom trenutku biva poražena“, kaže.
Takođe postoji i zabrinjavajući nedostatak jeftine američke tehnologije za borbu protiv dronova, što je omogućilo militantima u Iraku koji uživaju iransku podršku da koriste male dronove kako bi naneli štetu američkim bliskoistočnim bazama. Mali broj besposadnih plovila u regionu i dalje je daleko od autonomnih borbenih mašina koje su nagoveštavali njihovi proizvođači, kažu vojni zvaničnici.
Nedostatak rasprostranjenog snabdevanja modernog, jeftinog američkog sistema u ratu u Iranu poslužio je kao poziv na uzbunu.
„Nismo spremni“, kaže Džuli Buš, suosnivač odbrambene tehnološke firme Valinor enterprajz i nekadašnji rukovodilac kompanije Palantir tehnolodžiz. „Vlada ne raspolaže onim što je potrebno da bi se uvećao obim onoga što trebuje“.
Izvor: The Wall Street Journal
