Piše: Vojin Grubač
Rašomonijada oko sistema za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu, vezivanje pitanja kolektora za identitetske teme, kao i politički ultimatumi bez mjere i smisla, bili su samo uvod u režirano talasanje političkog sistema u Crnoj Gori.
Poplave u Crnoj Gori i problem koji je izbio u Podgorici u vezi sa kanalom Mareza, predstavljali su posebni segment priče. U tom kontekstu, posebno je indikativna reakcija funkcionera DPS-a Andrije Klikovca, koji je optužio aktuelnu vlast u Podgorici tvrdnjom da je „uprava grada godinu dana znala da je kanal Mareze zatrpan“. Da bi bio precizniji, morao je reći sljedeće: uprava grada Podgorice je znala da je DPS taj kanal zatrpavao punih trideset godina.
Uhodnici i uhodnice u ljubospoju
Eksplicitni snimci, kao nastavak bizarnih prepiski i eksplozivne konfrontacije dvoje državnih funkcionera, uz najavu postojanja dodatnih snimaka s gej sadržajem, predstavljali su novi čin opšteg društveno-političkog izluđivanja građana Crne Gore. Prema poslednjim informacijama, javnost Grčke pomno analizira snimke dospjele iz Crne Gore, ozbiljno sumnjajući da se slične stvari dešavaju i kod njihovih „sluga naroda“.
Vojin Grubač: Kolektor kao alibi, identitet kao dimna zavjesa
Na stranu negodovanje javnosti povodom izopačenih bahanalija koje dotiču pitanja intimnih odnosa na radnom mjestu, protivzakonitog iznošenja eksplicitnih materijala u javnost kao oblika diskvalifikacije ličnosti i udara na porodicu i djecu.
Većina građana je, prije svega, zapanjena potpunim odsustvom elementarne pristojnosti i društvene odgovornosti aktera. U svemu tome prepoznaje bljutavi spektakl, primjeren isključivo bizarnim rijaliti programima poput onih sa Pink televizije.
U tom smislu zanimljiva je i jedna političko-društvena anegdota u kojoj srpski oficir telefonira Vučiću i saopštava: „Predsedniče, naši obaveštajci su uhvatili vest iz Hrvatske. Upravitelj zrakomlata bio je u ljubospoju sa srpskom uhodnicom!“ Na šta ovaj reaguje: „Šta, bre!“ Ispostavlja se da su uhodnici i uhodnice u ljubospoju, sa vulgarnim skandalima koje prenose na društvo, postali gotovo normalna pojava ovog vremena.
Kruna svega bila je činjenica da je Miloš Medenica utekao državnim organima bezbjednosti, umjesto da započne izdržavanje desetogodišnje zatvorske kazne u KPD Spuž. Politički akteri u Crnoj Gori, prepoznatljivi kao eksponenti politike Aleksandra Vučića, odmah su osudili bjekstvo, zahtijevajući utvrđivanje odgovornosti.
Biće, međutim, zanimljivo vidjeti njihove reakcije i lica ukoliko se Medenica, kojim slučajem, pojavi u društvu Svetozara Marovića u Beogradu. Jer, očigledno je da je za njega najsigurnije bilo da nađe utočište u državi koja Crnoj Gori ne isporučuje osuđenike za teška krivična djela — onoj u kojoj vlada režim Aleksandra „Velikog Svudaprisutnog“.
U Crnoj Gori se intenzivno spinuje realnost
Elem, u Crnoj Gori je u toku intenzivno spinovanje objektivne stvarnosti, sa jasnim ciljem da se izbjegne suočavanje sa suštinom aktuelnih društvenih i političkih problema. To stanje se najbolje može opisati ruskom izrekom „bred sivoй kobыlы“, što bi se uslovno moglo prevesti kao besciljno lutanje sive kobile.
A preciznije, uvlačenje javnosti u vrtloge besmislica, prodavanja magle, prizemnog blebetanja i projektovanja jakih, ali jeftinih političkih emocija — kao modela za mobilizaciju, odnosno „paljenje i žarenje“ sopstvene političke pastve. Narodu željnom mira, stabilnosti i ekonomskog prosperiteta nameće se toksična politika ogoljenih emocija, sve u stilu poseljačene ili ruralne Kama Sutre.
