Serija čiji je sam trejler uzbudio medije koje narod od milja zove miluše, ušla je u mirnije vode. Ko zna zašto je to loše?
Piše: Aleksandar Živković
Prethodni dio možete pročitati ovdje
Druga epizoda dokumentarne TV serije „Njegoš svevremenik“ autorskog dvojca Mikonja Knežević – Danilo Bećković, naslovljena je „Vladika i vladar“.
Kako smo u prvoj epizodi pratili djetinjstvo i vospitanije Njegoševo, sada smo pred mladićem koji u isti mah prima vlast kao „predvoditelj naroda crnogorskog i brdskog“ i kaluđersko, Strikovo ruho. Dramatika prenosa vlasti dobro je u seriji prikazana, kao i potonji obračun sa guvernadurima Radonjićima, koji su voljnost crnogorsku, zarad vlasti svoje kuće, htjeli da prepuste Austriji. Dramatična situacija dosta je i informativno pokazana i to vidimo kao lijep uspjeh serijala.
Drugačije, sa manje dramatike, a koje je nužno itekako bilo, prikazan je Njegošev susret sa Petrovgradom i Imperatorom Nikolajem Prvim, prilikom zavladičenja 1833. godine. Dat je odlomak iz Njegoševog pisma Vuku Karadžiću iz koga se, istina, vidi, ogroman utisak koji je careva prestonica učinila na mladog vladiku. Ovaj deo serije dopunjen je i dragocjenim napomenama ruskih stručnjaka za odnose sa Crnom Gorom. Koliko je zavladičenje bilo važno za Crnu Goru, za mladog vladiku je, čini se jednako bilo važno dopunjavanje biblioteke i dobijanje štamparije; one u kojoj će „u pečatnji svobode crnogorske“ cenzurisati lično Drago Dragović, što će reći „pečataj što ti je drago“, kako se Njegoš šeretski obračunavao sa brojnim evropskim cenzorima svoga doba.
Aleksandar Živković – Njegoš kao savremenik (povodom dokumentarne TV serije)
Nije rečeno u seriji da je arhimandrit Petar Drugi zavladičen najprije u čin episkopa Crne Gore i Brda, a da je, po običaju Ruske crkve, mitropolitski san, i ona bijela kamilavka, stigla dosta godina kasnije. Dakle, postao je vladika černogorski, i to mu je cijelog života bila omiljena atribucija. Tako se potpisivao i na svojim pismima i na svojim djelima.
Premlad zavladičen, on je svoju titulu znao da nosi kao predvoditelj narodni, ali i kao pjesnik; a nije se ustrčavao da kaže: “Vladika je lako biti, teško je biti čovjek“. Istovremeno, smatrao se duhovnim vođom cijelog prostora Pećke patrijaršije o čijoj je obnovi snevao i planove kovao.
Ipak, ostao je, vladika černogorski.
Ako je u pravu onaj Hari Lajm u „Trećem čovjeku“ kada je ispod točka na bečkom Parteru rekao: „Švajcarska je za stotine godine mira stvorila samo sat sa kukavicom“, mi možemo reći, proste naše žrtve svekolike, kad smo imali vladiku černogogorskog.
