Preveo i priredio: Sveštenik Nikola Gačević
Kao mali pomen na velikog čovjeka Pravoslavlja i Hrišćanstva uopšte Arhiepiskopa Tirane, Drača i cijele Albanije Anastasija Janulatosa (upokojio se 25.01.2025), prenosimo integralno prevod govora Premijera Albanije Edija Rame na dan njegove sahrane. Da podsjetimo čitaoce da su Arhiepiskop Anastasije i Mitropolit Amfilohije Radović bili veliki prijatelji još od studentskih dana i svešteničke službe obojice u Atini. Međusobno su se poštovali i uvažavali i kao pastiri dva naroda koji žive jedan pored drugog u smutnim vremenima imajući uvijek kao kompas ljubav Gospoda Našeg Isusa Hrista, pozivajući uvijek na jedinstvo, suživot u miru i uzajamnom poštovanju. Mitropolit Amfilohije je imao brigu za naš napaćeni narod u Albaniji, koji je većinski prognan od u Crnu Goru od tadašnjeg totalitarnog komunističkog režima Albanije sa svojih vjekovnih ognjišta (Skadra, Lješa i Vrake…), a istovremeno nezaštićen od tadašnjeg komunističkog totalitarnog režima u Crnoj Gori. (uvod prevodioca)
Govor Premijera Albanije gospodina Edija Rame na sahrani Arhiepiskopa Anastasija:
„Blaženi su oni koji umiru u Gospodu od sada i ubuduće. Da, govori Duh Sveti, neka počinu od svojih trudova, jer ih njihova djela prate.“ (Otkrivenje 14, 13)
Vaša Svetosti, Vaseljenski Patrijarše Vartolomeje,
Časni članovi i arhijereji Svetog Sinoda Autokefalne Pravoslavne Crkve Albanije,
Preosvećeni Mitropolite Jovane, administratora Svete Mitropolije Tirane i Drača,
Poštovani i dobrodošli prijatelji, predsedniče Vlade Republike Grčke, Kirjakose Micotakis,
Čitava Pravoslavna zajednica je danas u žalosti. Autokefalna Pravoslavna Crkva Albanije je u žalosti.
Život i djelo Arhiepiskopa Anastasija
Arhiepiskop Anastasije je dovršio svoju misiju kao naslednik apostola, u službi pravoslavnih vjernika u Albaniji. Njegov život, izuzetno dug, ali prije svega duboko značajan, bio je život posvećen Sabornoj i Apostolskoj Crkvi, u svetootačkom smislu, u punoj mjeri kakvu ispovijeda Simvol vjere iz Nikeje, formulisan prije 1700 godina pod okriljem Svetog cara Konstantina Velikog.
Država zvanično priznaje crkvena imena sveštenih lica i monaha
Trideset tri godine evangelizacije na tlu Albanije, od daleke 1992. godine do danas, jeste broj od izuzetnog značaja, ne samo simbolički usklađen sa godinama života Isusa Hrista.
Od tih 33 godine, prve tri su bile posvećene propovijedanju vaskrsenja mističkog tijela albanskog pravoslavlja, dok je narednih trideset provedeno u upornom radu, poput odlučnog drvodjelje, na obnovi izgorjelih ruševina Pravoslavne Crkve Albanije.
Sa čisto ljudske i duboko duhovne tačke gledišta, život Anastasija Janulatosa bio je u potpunosti ispunjen, jer je kroz njega ostvaren san jednog djeteta. „Kada sam bio dijete,“ jednom je rekao blaženopočivši Arhiepiskop, „nije bilo dovoljno da Bogu dam nešto – morao sam da mu dam sebe u potpunosti. Želio sam da čitavo moje biće živi u Hristu.“
Od rasijane i oslabljene zajednice do jedinstvenog tijela
Kao arhijerej istorijski značajne zajednice, sa velikim uticajem u nacionalnom mozaiku Albanije, lik Arhiepiskopa Anastasija i njegov rad kao poglavara Crkve i njenog stada bili su predmet razmatranja, divljenja, blagoslova, kritika, pa čak i anatema.
Najkontradiktornije strasti su se razbuktale u našem susedstvu kada je riječ o njegovom javnom liku i političkoj ulozi. Htio to ili ne, nosio je na svojim plećima i plamen djetinjastih sukoba u našem regionu, koji su se ponovo razbuktali istovremeno sa vaskrsenjem Crkve.
Samo to svjedoči o njegovoj stoičkoj izdržljivosti – vrlini sve ređoj u vremenu i svijetu gdje sve više ljudi luta na vetru, a sve manje njih dopušta da „Duh Sveti duva gdje hoće“ (Jovan 3, 8).
Anastasije – graditelj mira među balkanskim narodima
Sa posvećenošću i beskrajnim strpljenjem, ponovo je ujedinio vjernike u jedno stado, nalik na dom obnovljen nakon što su ga demoni napustili, kako Isus opisuje u Jevanđelju po Mateju (12, 43-45).
Ne želim da ovdje držim posmrtni govor o ovom arhijereju, kome je cio svijet zavidio Autokefalnoj Pravoslavnoj Crkvi Albanije – bilo među uvaženim duhovnim vođama, intelektualcima posvećenim miru kroz međureligijski dijalog, graditeljima komunikacije među vjerama i kulturama, ili čak među državnicima koji su ga poznavali.
Uvjeren sam da moj prijatelj, Kirjakos Micotakis, koji nas danas počašćuje svojim prisustvom i prisustvom svoje uvažene delegacije, potpuno dijeli ovo uvjerenje. Njegov dolazak danas ne samo da odaje počast istorijskoj figuri Arhiepiskopa, već i uzdiže značaj Autokefalne Crkve Albanije i države u kojoj sada slobodno diše, šaljući snažnu poruku nerazdvojivosti u životu i žalosti između naših dvaju naroda.
Arhiepiskopovo nasleđe izvan granica Albanije
Imao sam čast da budem prisutan u ovom istom Sabornom hramu, koji je Arhiepiskop Anastasije posvetio Vaskrsenju Hristovom, vaskrsenju Njegovog mističkog tela u Albaniji, na njegovom svečanom otvaranju i osvećenju.
Tog dana, nakon dugogodišnjeg truda, njegovo djelo je urodilo plodom – saborni hram je otvorio svoja vrata u prisustvu patrijaraha i mitropolita iz cijelog pravoslavnog svijeta.
Takva čast i uticaj, na nivou koji daleko prevazilazi naše nacionalne granice, nikada ranije nisu bili prisutni u religioznom životu Albanije ili njene pravoslavne zajednice.
Otišao je kao Anastasije Albanije
Danas, kada se zatvara jedan životni krug posvećen Vaskrsenju, mora se nedvosmisleno reći: u jedinom aspektu koji mu je zaista bio važan – u vjeri – Anastasije je došao među nas prije 33 godine kao sveštenik iz Grčke, a danas nas napušta kao Anastasije Albanije.
Teodosios Martzuhos: Dan kada je Bog pokazao i poučio Ljubav
Teško je naći u istorijskom sjećanju bilo koga – bilo koje nacionalnosti – ko se sa tolikom posvećenošću i ponosom identifikovao sa imenom Albanije kao Arhiepiskop Anastasije.
Izgubili ste Arhiepiskopa, ali ste dobili zastupnika na nebu
Danas je pravoslavna zajednica u Albaniji i širom svijeta u žalosti. Danas je Autokefalna Pravoslavna Crkva Albanije u žalosti.
Ali, kao što reče Apostol Pavle: „Radujte se svagda u Gospodu! Opet velim: radujte se!“ (Filipljanima 4, 4)
Izgubili ste Arhiepiskopa koji je 33 godine služio, ali ste dobili Anastasija Albanije. Dobili smo zastupnika na nebu, koji će stajati pored Gospoda, koga Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog tako lijepo naziva „Prijateljem čovjeka“.
Dobijamo primjer sluge pomirenja na zemlji – primjer koji sada svi mi moramo slijediti.
Neka duša Anastasija Albanije počiva u vječnom miru, a neka žalost ovog dana u svakom srcu donese utjehu Gospoda Života.
Amin.
