Piše: Oliver Janković
Dok se najbolji plivači svijeta nadmeću na Svjetskom prvenstvu u Singapuru, vraćamo se na trku koja je zauvijek promijenila istoriju plivanja — finale 100 metara delfin u Pekingu 2008.
Dok ovih dana za rekorde i zlato plivaju neki novi klinci, jedna trka i dalje ostaje neuporediva po drami, simbolici i tananosti razlike: finale na 100 metara delfin na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine.
Milorad Čavić, tada 24-godišnji plivač koji je nastupao pod zastavom Srbije, ušao je u finale kao evropski šampion i najveći izazivač legendarnom Majklu Felpsu. Felps je u toj trci jurio svoje sedmo zlato, na putu ka istorijskom osmom.
Trka je bila savršena u izvođenju i hladna u emociji sve do poslednjih 15 metara. Čavić je imao prednost. Video snimci i fotografije govore jedno — ali zvanični rezultat je kazao drugo: 0.01 sekundi.
Toliko je dijelilo Čavića od zlata. Tek naknadno je objašnjeno: Felps je jače udario ciljnu podlogu, aktivirajući senzore, dok je Čavić „klizio“ u finiš bez udarca. Po pravilniku — pobjeda Felpsa.
Izjava koju je Čavić dao u danima nakon trke postala je dio sportske mitologije. Njegova veličina u porazu, sportska smirenost i odsustvo ogorčenja na Felpsa samo su učvrstili poštovanje koje je uživao širom svijeta.
Trka je ostala kontroverzna. Bila je to lekcija o tome koliko je sport ponekad okrutno precizan, i koliko je viteštvo moguće čak i u trenutku ličnog gubitka.
Danas, dok gledamo nove generacije kako se bacaju u bazene Svjetskog prvenstva, vrijedi se podsjetiti da titule i zlato ne definišu sve. Ponekad je 0.01 sekund dovoljno da se ispiše istorija, i da se stvori heroj zauvijek.
Milorad Čavić je tada možda „izgubio“ trku, ali je dobitnik mjesta u plivačkom panteonu. I, što je možda važnije — u srcima ljubitelja sporta koji znaju da ne postoji foto-finiš za čast.
