Piše: Donko Rakočević
Čovjek je po svojoj prirodi homo adorans, biće koje slavi i raduje se. Svaki praznik je – radost. A posebno je to Božić. Što je Njegoš rekao – nema dana bez očinjeg vida niti prave slave bez Božića.
Simeon Novi Bogoslov (949–1022) poziva svoju braću da se ne bave spoljašnjim sjajem i ljepotom praznika, obiljem ukrasa, svjetlosti, miomirisa, jela i pića. Sve ovo je samo spoljašnjost pravog praznika, „samo sjenka i slika praznovanja“.
Prema Simeonu, na pravi način praznik doživljava samo onaj koji ga doživljava kao duhovni događaj. Samo pri ovakvom praznovanju cjelokupan čovjekov život će se pretvoriti u „jedno neprekidno praznovanje… prelazak od vidljivog ka nevidljivom…. pogružavanje u stanje beskrajno neopisive duhovne naslade“.
Kroz liturgijsko slavlje pojavljuje se i nebeska radost, osvećuje se vrijeme, ljudi i priroda, cio kosmos. Tada se Bog spušta na zemlju, a čovjek podiže na nebo.
Mnoštvo kandila koja gore u toku praznika predstavljaju duhovnu svjetlost. Ona su tu da bi podsjetila čovjeka da dom njegove duše takođe treba da bude ispunjen duhovnom svetlošću kao što je crkva ispunjena svetlošću kandila. U njemu treba da sijaju vrline i da ne ostane neosvijetljen nijedan ugao njegove duše.
Kostas Dardanos: Kada se Vještačka Inteligencija pravi bogom i hrani svijet sa “slop”
„Mnoštvo svijeća označava svijetle pomisli“, koje treba da svijetle u čovjeku, ne ostavljajući mjesta za mračna i tamna razmišljanja.
Tamjan koji ističe iz kandila ukazuje na duhovnu blagodat, kaže Simeon. Mnogobrojne komponente od kojih se sastoje praznični miomirisi označavaju raznovrsne duhovne darove koje čovjek treba da stekne.
Mnoštvo naroda koji se sabira za vrijeme praznika i koji pjeva hvalu Tvorcu „označava nebeske činove i nebrojene vojske anđela, koji uznose pjesmu i slavoslovlje nebeskom Vladaru za Spasenje čovjeka“.
Najveću pažnju u spoljašnjem osmišljavanju praznika Simeon posvećuje svjetlosti.
„Bog je svjetlost i poput svjetlosti je Njegovo viđenje, zato je u viđenju svjetlosti prvo znanje da Bog jeste“, objavljuje Simeon.
Nikita Stitat kaže da je i na prepodobnog Simeona silazila nevidljiva svetlost kada je služio liturgiju. Pritom je njegovo lice poprimalo anđeoski izgled i do te mjere je bilo prožeto svjetlošću da ga je nemoguće bilo gledati zbog preobilne svetlosti koja je izlazila iz njega, kao što je nemoguće slobodno gledati u sunce.
MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI!
Izvor: Donko Rakočević/ Fejsbuk
