Piše: Nebojša Popović
Podaci koje je „Euractiv“ nedavno objavio ukazuju da su ljudska bića i zvanično postali manjina na društvenim mrežama. Većina sadržaja koji se svakodnevno kreira na platformama poput Fejsbuka, Jutjuba, Instagrama, Tik Toka i dr – proizvod su vještačke inteligencije i različitih vrsta botova.
2025. smatra se dakle godinom od kada se ta činjenica uzima kao relevantna. Onlajn prostor polako ali sigurno preuzimaju mašine i AI.
Prosječan korisnik bilo koje od gore pomenutih socijalnih platformi, zasigurno je odavno primijetio da je njegovo iskustvo na društvenim mrežama ponajmanje usmjereno na druženje i povezivanje. Ili pak na održavanje kontakata sa njegovim, bilo znanim ili neznanim „prijateljima“ iz onlajn svijeta.
Algoritam naprosto gura nešto svoje. Nešto sasvim drugo, i očito uz agendu koja je u ovom trenutku teško objašnjiva… Tako smo svakodnevno bombardovani sadržajima i ljudima (za koje posebno nema garancije da su stvarni), a koji bi našu pažnju trebalo da usmjere ko zna gdje. Stvari su otišle toliko daleko da su ozbiljno ugroženi i neki od osnovnih stubova modernog društva, kao što su – demokratija i mediji.
Sada više niko nije načisto da li je određeni tekst zaista napisao novinar ili mašina. Ili pak neki hibrid od to dvoje. Jer se uz sve te nove tehnologije i ljudi očito pretvaraju u nekakve hibride, nesposobne i da misle i da sklope rečenicu. Sa video -snimcima i fotografijama stvar nije ništa bolja.
Smrt interneta
U cijeloj toj gunguli možda se polako projavljuje ljudski odgovor. Da tačno je– i dalje je rano da se bilo šta prejudicira, ali moguće je da se negdje u tami ipak nazire tračak svjetla. Ili prije „zdravog razuma“, reklo bi se.
O tome, između ostalog, svjedoči i tek tri – četiri godine stara „Teorija o smrti interneta“ (Dead internet theory), koja upozorava da postoji rizik da će internet u doglednoj budućnosti biti u potpunosti preuzet od strane Vještačke inteligencije. Naravno, mnogi su i ovo, kao i mnoga slična razmišljanja u startu počeli da etiketiraju kao još jednu od vaskolikih teorija zavjere.
Nažalost, problem je što mnogo toga ide u smjeru u kojem se slične teorije u velikoj mjeri potvrđuju. Jer ako su ljudi već danas manjina na internetu, onda sama ta okolnost legitimno otvara i mnoga druga pitanja, koja su ponajmanje inžinjerska. Kao npr – Prava osoba ili bot? Da li je važno sa kim komunicirate? A kako će sve to da se odražava na duševno i duhovno zdravlje čovjeka? Kako pak na njegove kognitivne i socijalne sposobnosti? I još hiljadu drugih „šta“ i „kako“…?
Elem, nešto se uistinu ozbiljno mijenja pa i laici mogu da zapaze da ni čuveni Gugl više ni izbliza nije ono što je bio prije npr. samo 10-ak godina, te da je kvalitet tog pretraživača drastično opao. A da se digitalni prostor od nekada prostora slobode polako pretvara u svoju suštu suprotnost…
Utoliko, vjerovatno da nije daleko od istine teza da će ljudi, ako uopšte kane da ostanu ljudi, možda u ne tako nedoglednoj budućnosti morati da se povlače u metaforički rečeno katakombe u koje vještački onlajn svijet mašina i botova ne dopire. I da će možda ponovo povratiti stare navike žive komunikacije i druženja sa bližnjima. Neka bi na početku 2026. godine, kada znamo da mašine i zvanično počinju da dominiraju, to bila i naša optimistična ali i realna želja za budućnost.
