Piše: Endrju Koribko
Mir u Ukrajini je važan za SAD i zbog uvoza retkih metala iz Srednje Azije posredstvom ruske Transsibirske železnice, koja preko Vladivostoka može efikasno da doprema resurse do Kalifornije. Ostaje pitanje hoće li Turska i Kina biti prepreke.
Američko upravljanje tursko-ruskim tenzijama na Južnom Kavkazu i u Srednjoj Aziji, što sam ovde predložio kao deo šireg Pakta o nenapadanju NATO-a i Rusije, moglo bi da vodi ka spajanju planiranih ulaganja Vašingtona u retke minerale u Srednjoj Aziji sa povezanim zajedničkim projektima u Rusiji, nakon ukrajinskog sukoba.
Što se prvog tiče, Tramp je napravio takve dogovore sa Kazahstanom i Uzbekistanom tokom poslednjeg samita C5+1 u Vašingtonu, dok je posleratnu saradnju sa Rusijom opisao „Volstrit džornal“ u jednom nedavnom tekstu.
Ako se tursko-ruske tenzije u Srednjoj Aziji pogoršaju i ukrajinski sukob nastavi da besni (čime bi se odložili zajednički projekti SAD i Rusije u oblasti retkih metala) onda će Sjedinjene Države u potpunosti zavisiti od Turske u pogledu uvoza retkih metala iz Srednje Azije.
Stvar je takva prvenstveno jer su avganistanska i iranska ruta praktično neizvodljive iz bezbednosnih i političkih razloga, pa je jedina realna ona koja vodi preko Turske, kao zapadnog oslonca „Trampove rute za međunarodni mir i prosperitet“ (TRIPP), koja ide preko Jermenije do Azerbejdžana i Srednje Azije.
TRIPP će postepeno uticati na to da se regionalni uticaj Rusije zameni turskim, uz podršku Zapada. Ali će to istovremeno ubrzati uspon Turske kao evroazijske sile. što bi moglo da je osnaži da još više osporava Sjedinjene Države nego što to već čini.
To bi moglo da podrazumeva bližu bližu saradnju Turske sa Kinom u Srednjoj Aziji radi podrivanja američkih planova za njeno obuzdavanje, finansiranje većeg broja ogranaka Muslimanskog bratstva (uključujući i onih koje SAD mogu smatrati terorističkim) i korišćenje svoje ključne uloge u TRIPP-u kao sredstva ucenjivanja Sjedinjenih Država.
Ovi mračni scenariji mogu se izbeći ako Sjedinjene Države uspeju da iskontrolišu tursko-ruske tenzije i posreduju u okončanju ukrajinskog sukoba.
U tom slučaju, SAD bi mogle da smanje zavisnost od TRIPP-a, a time i od Turske, vršeći diverzifikaciju uvoza retkih metala iz Srednje Azije i oslanjajući se na rusku Transsibirsku železnicu, koja može efikasno da dopremi te resurse do Vladivostoka, odakle se mogu otpremati u tehnološki centar u Kaliforniji. Sve ovo bi moglo dovesti i do nekih rusko-američkih zajedničkih ulaganja u retke metale.
Ne samo što bi zajednički projekti sa Rusijom u oblasti retkih metala bili omogućeni, već bi i iste američke kompanije koje ulažu u srednjoazijske projekte mogle lakše da prošire svoje regionalne operacije ka severu, pri čemu bi se resursi iz oba projekta transportovali ka Pacifiku preko Transsibirske železnice.
Povećani logistički i resursni značaj Sibira i ruskog Dalekog istoka za SAD, mogao bi zatim da postavi osnovu za još više zajedničkih projekata u tim oblastima i susednom Arktiku, čime bi se unapredio Putinov glavni plan razvoja tih regiona.
SAD i drugi investitori u sektor retkih metala u Mongoliji mogli bi takođe početi da preusmeravaju izvoz preko Transsibirske železnice, umesto da i dalje zavise od američkog strateškog rivala, Kine.
Konačni, postepeni rezultat mogao bi biti stvaranje složene strateške međuzavisnosti između SAD i Rusije radi smanjenja rizika od nove krize. SAD bi, takođe, uspostavile strateško ekonomsko prisustvo duž zapadne i severne periferije Kine, što bi moglo da se prikaže i kao pitanje prestiža.
U uslovima kinesko-američkog suparništva, SAD imaju interes da obezbede pristup ruskim resursima — pristup koji po samoj svojoj prirodi onemogućava Kini da ih koristi. Bez snažne konkurencije SAD, Kini bi bio omogućen neograničen pristup po minimalnim cenama, što bi dodatno ubrzalo njenu putanju razvoja.
Ovo čini predloženi dogovor strateški značajnim za SAD, zbog čega Vašington treba hitno da posreduje u okončanju rata u Ukrajini i zatim upravlja tursko-ruskim tenzijama u Srednjoj Aziji bez odlaganja.
Izvor: Novi Standard
