Piše: Aleksandar Živković
Obilježavanje velikih jubileja ima smisao samo ako nas podsjeća na predstojeće zadatke.
Na Nikoljdan se navršava 120 godina od čina Gospodara Nikole I Petrovića da narodu podari Ustav za Knjaževinu Crnu Goru. Veliki datum koji obavezuje da mu se pristupi sa što manje frazeologije. U tom smislu, valja reći da Gospodar ne bi izašao iz samodržavlja, da to nije učinio i njegov pokrovitelj, ruski car, nakon revolucije 1905. godine. Legitimisanju monarhije bilo je potrebno i Narodno predstavništvo, parlament. Sa njim su počele i stranačke borbe.
Tehnički, Nikoljdanski ustav bio je veoma dobro napisan. I to nas odmah primorava na pitanje: kakav je današnji Ustav Republike Crne Gore?
Reklo bi se: vrlo nepreciznih podjela nadležnosti, zamišljen za vječnu vladavinu jednog čovjeka i njegove partije. To nije ni čisto parlamentarni, nije ni predsjednički sistem, nego neki njihov bastard. Jedan od tekstopisaca, poznat kao srećni dobitnik u kladionicama, Blagota Mitrić, bio je svjestan toga, pa je kasnije zahtijevao da se Ustav potpuno podredi personi Mila Đukanovića!
Što je još, možda, gore pravosudni i budžetski sistem ostali su u limbu proizvoljnosti.
Izgleda da je tzv. identitetski dio najviše zanimao postreferendumske ustavotvorce, uz poznatu ulogu u toj raboti Ranka Krivokapića, Sveta Marovića i nesretnjeg Nebojše Medojevića. Sada DPS najviše brani taj tzv. identitetski dio ustava (zapravo neofolklorni u jednoj staroj zemlji jasnog istorijskog identiteta), čime koči neophodnu stabilizaciju države.
Suprotno tome, snage koje su za definitivno razvlašđenje DPS-a i stavljanje ad acta njegovog sistema, trebalo bi da insistiraju na promjeni ustava. Trebalo bi, ali to ne čine, jer znaju da u tome nema dvotrećinskog konsenzusa. Bar za sada.
Zato bi se najbolje uradilo, proslavljajući godišnjicu Nikoljdanskog ustava, kada bi se krenulo u podizanje građanske svijesti o tome koliko je neodgovarajući sadašnji ustav Crne Gore, po kome, na primjeru koji smo vidjeli, Vlada u ostavci može da predlaže budžet (!), a takvih parlamentarnih namjernih „rupa“ u ustavu ima koliko su drugovi htjeli.
I treba naglasiti, ni nadani ulazak u EU neće riješiti ustavno pitanje u Crnoj Gori. To moraju da učine sami Crnogorci, na neki od skorašnjih Nikoljdana, na primjer, ako Bog da i svijest naroda.
