Piše: Miloš Lalatović
Jedni od svetitelja, koji su zasijali u dalekoj, mističnoj Indiji u trećem i četvrtom vijeku, jesu sveti Varlam i Joasaf.
Iako je Apostol Toma išao da prosvećuje Indiju, ova velika zemlja još uvijek nije bila u dovoljnoj mjeri hristijanizovana u vrijeme života svetih Varlama i Joasafa, a nije ni danas. Priča o svetim Varlamu i Joasafu je vrlo zanimljiva, i podsjeća na hristijanizovanu verziju žitija Sidarte ili Gautame Bude, osnivača budizma, jedne od vodećih svjetskih religija.
Sveti Joasaf se rodio u Indiji u trećem vijeku, bio je carević, sin cara Avenira. Njegov otac kao i na mnogim mjestima toga vremena, svugdje po svijetu, progonio je surovo hrišćane. Kada se rodio sveti Joasaf, dijete je bilo neobične ljepote, koja kao da je predskazivala njegovu buduću duhovnu krasotu. Otac je sazvao sve indijske mudrace i astrologe da mu kažu šta će njegov tako krasan sin u životu postati.
Svi su dječaku predskazivali svijetlu budućnost, ipak, jedan od njih pokretan Božijim Promislom, kaza da će dijete zaista biti sjajno, ali da će postati jedan od hrišćana, koje njegov otac sada progoni i to istaknuti. Cara ovo predviđanje silno uznemiri, pa da svoga sina najpouzdanijim svojim ljudima, da ga čuvaju u palati i pričaju mu samo lijepe stvari, nikako probleme iz svijeta, a posebno da ne pominju ime Isusa Hrista. Mladić je rastao u tom navodno zemaljskom raju, ali je bio mudar, pa se počeo pitati zašto ga njegov otac drži zatvorenim. Jedan od podanika vidjeću mladićevu mudrost i da nema kud, kaza mu da njegov otac strahuje da ne postane hrišćanin, i ukratko mu reče nešto o tim neobičnim ljudima.
U isto to vrijeme jedan podvižnik po imenu Varlam, Duhom prozrijevši ovoga krasnoga mladića Joasafa, otide do njegove palate i predstavi se dvorjanima kao trgovac. Ispriča im da želi da pokaže mladiću jedan dragi kamen, koji svaku bolest liječi, ali da dvorjani nijesu dostojni da ga vide, a mladić zbog svoje čistote, jeste. Kako jednom dođe do mladića i ispriča mu snishodljivo o hrišćanskom nauku, ovaj se silno obradova, jer ga sva zemaljska blaga nijesu zadovoljavala. Starac, zaista, nije lagao kad je rekao da želi da mladiću pokaže dragi kamen, jer njegovo učenje o Hristu, u simboličnom smislu i jeste bilo to, jer Hristos jeste dragocjenost, koja nas spasava od svakog zla. Joasaf na kraju ponudi Starcu mnoštvo blaga, ali ovaj ne htjede uzeti. Sveti Varlam nastavi dolaziti mladiću svakodnevno, tako da se sluge čuđahu , pa jedan od njih upita Joasafa o tome. Ovaj mu odgovori time, da ako želi saznati, sakrije se i sluša Starca sledeći put kad dođe. Tako i bi, ovaj sakrivši se, slušaše Varlama kako govori o hrišćanstvu, i zaista posle na neki način priznade da je hrišćansko učenje istinito. Ali pobojavši se cara, ovaj se napravi bolestan i napusti palatu. Car doznavši za bolest svoga sluge, posla mu istaknutog ljekara, koji utvrdi da sluga nije fizički bolestan, nego je tužan. Car dozva ovoga svoga slugu, koji mu prizna sve o obraćanju svoga sina u hrišćanstvo i o starcu, koji mu je dolazio. Car se silno uznemiri, međutim, posle nekog vremena ovaj silni gonitelj hrišćana se i sam preobrati u hrišćanstvo i ustupi mjesto svome sinu. Ali ni ovaj ne osta dugo, ustupi presto svome prijatelju, otide u pustinju gdje življaše podvižnički. Žitije svetog Joasafa i njegovog oca podsjeća na žitije svetog Save i svetog Simeona Mirotočivog.
Ovo bajkovito žitije može se uporediti i sa današnjim vremenom, gdje se u bivšim komunističkim državama, čitave generacije odrasle kao ljuti ateisti, da bi se pod uticajem svoje vjerujuće djece, zadnjih decenija i godina svoga života i sami preobratili u hrišćanstvo.
Jer, “ u Boga je sve moguće što kaže“.
Sveti Varlame i Joasafe, molite Boga za nas.
