Piše: Antonija Cimerman
Prevod: Žurnal
Nakon poraza od Britanaca u Prvom opijumskom ratu, dinastija Ćing je 1842. potpisala ugovor koji je Kinu osudio na više od sto godina stranog ugnjetavanja i kolonijalne kontrole nad trgovinskom politikom.
To je bio prvi u nizu kasnije prozvanih „neravnopravnih ugovora“: u njima je tadašnja vojna i tehnološka supersila, siledžijskim metodama, nametala jednostrane uslove kako bi pokušala da smanji svoj ogroman trgovinski deficit.
Zvuči poznato? Prebacimo se gotovo dva vijeka unaprijed — i Evropska unija počinje da shvata kako je bilo biti Kina.
Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen požurila je prošlog mjeseca u Trnberi, golf-odmaralište Donalda Trampa u Škotskoj, kako bi zaključila izrazito neuravnotežen trgovinski sporazum. Taj potez podigao je uzbunu među političarima i analitičarima da je Evropa izgubila polugu za koju je vjerovala da je ima kao jedna od vodećih globalnih trgovinskih sila.
Kritičari fon der Lajen brzo su poručili da prihvatanje Trampove carine od 15 odsto na većinu evropske robe predstavlja čin „pokornosti“, „jasan politički poraz EU“ i „ideološku i moralnu kapitulaciju“.
Ako je računala da će time držati američkog predsjednika na distanci, sačekalo ju je grubo otrežnjenje. Jedva da se mastilo na sporazumu osušilo, Tramp je u ponedjeljak otišao korak dalje i zaprijetio novim carinama EU zbog digitalnih regulativa koje pogađaju američke tehnološke gigante. Ako se Unija ne „uskladi“, SAD će obustaviti izvoz ključnih tehnologija za mikročipove, upozorio je.
Njegov tiradu izgovorio je manje od sedam dana nakon što je Brisel vjerovao da je od Vašingtona dobio pismenu garanciju da su evropska digitalna pravila — i suverenitet — sigurni.
Tramp ovu prinudnu prednost može da koristi jer, kao i britanski imperijalisti u 19. vijeku, u rukama drži vojne i tehnološke karte i dobro zna da je njegov sagovornik u obje oblasti daleko iza. Svjestan je da Evropa ne želi da se suoči sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom bez američke vojne podrške i da ne može funkcionisati bez američke čip-tehnologije, pa zato smatra da može diktirati trgovinsku agendu.
Evropski komesar za trgovinu Maroš Šefčovič prošlog mjeseca je prilično otvoreno nagovijestio da je dogovor sa SAD odraz evropske strateške slabosti i potrebe za američkom podrškom. „Ovdje se ne radi samo o… trgovini: riječ je o bezbjednosti, riječ je o Ukrajini, riječ je o aktuelnoj geopolitičkoj nestabilnosti“, objasnio je.
Trgovinski sporazum je „direktna posljedica evropske slabosti na polju bezbjednosti — činjenice da ne može sama da obezbijedi sopstvenu vojnu sigurnost i da je pune dvije decenije propuštala da ulaže u svoju odbranu“, ocijenio je Torsten Bener, direktor Globalnog instituta za javne politike u Berlinu. On je, uz to, ukazao i na promašaje ulaganja u „tehnološku snagu“, kao i na to da EU nije produbila jedinstveno tržište.
Baš kao i rukovodstvo dinastije Ćing, Evropa je godinama s prezirom ignorisala znakove upozorenja.
„Sada plaćamo cijenu zato što smo tokom prve Trampove administracije prespavali uzbunu — i ponovo utonuli u san. I nadam se da to nije ono što radimo i sada“, rekla je Sabine Vajand, generalna direktorka za trgovinu u Evropskoj komisiji, u ponedjeljak na panelu Evropskog foruma u Alpbahu. Govorila je prije Trampovog najnovijeg udara po pitanju tehnoloških pravila.
Jasno je da Trampova nepredvidiva carinska igra nije ni blizu kraja i da će blok od 27 država ove jeseni gotovo sigurno biti suočen s novim političkim poniženjima i neravnopravnim ishodima pregovora. Da se taj obrazac poniženja ne bi učvrstio, EU pred sobom ima ogroman zadatak: da smanji zavisnost od SAD — u odbrani, tehnologiji i finansijama.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Burne vode
Nankinški ugovor, potpisan pod prisilom 1842. godine na brodu HMS „Kornvolis“, britanskom ratnom brodu usidrenom u rijeci Jangce, obavezao je Kineze da britanskim kolonizatorima ustupe teritoriju Hongkonga, plate odštetu i pristanu na „fer i razuman“ carinski režim. Britanskim trgovcima je odobreno da trguju u pet „ugovornih luka“ — i to sa kim god požele.
Opijumski rat označio je početak onoga što će Kina kasnije oplakivati kao svoj „vijek poniženja“. Britanci su silom natjerali Kineze da se otvore razornom opijumskom trgovinom, kako bi London nadoknadio ogroman srebrni deficit u razmjeni s Kinom. To je doba koje i danas proganja zemlju i usmjerava njeno strateško odlučivanje, i kod kuće i na međunarodnoj sceni.
Ključni faktor koji je dinastiju Ćing natjerao na pokornost bila je njena nespremnost da ulaže u vojni i tehnološki napredak. Poznato je da je kineski car Ćjenlung 1793. godine poručio Britancima da Kini nisu potrebne „varvarske rukotvorine“ drugih naroda. Iako su barut i vatreno oružje kineski izumi, nedostatak eksperimentisanja i inovacija usporio je njihov razvoj — pa su Ćingova oružja po dizajnu, proizvodnji i tehnologiji kasnila gotovo 200 godina za britanskim naoružanjem.
Slično tome, i EU danas plaća cijenu što je decenijama zaostajala za SAD. Rezanje izdvajanja za odbranu poslije Hladnog rata ostavilo je evropske zemlje zavisnim od američke vojske kad je riječ o bezbjednosti; a samozadovoljstvo u pogledu tehnoloških promjena dovelo je do toga da Unija sada zaostaje za globalnim rivalima u gotovo svim ključnim tehnologijama.
Američki trgovinski predstavnik Džejmison Grir, sa svoje strane, proglasio je početak novog svjetskog poretka — koji je nazvao „Trnberi sistem“ — upoređujući američko-evropski trgovinski sporazum sa poslijeratnim finansijskim sistemom osmišljenim u njuenglendskom odmaralištu Breton Vuds 1944. godine.
Turbulencije pred nama
Svojim napadom u ponedjeljak Tramp je pokazao da malo mari za želju EU da iz prošlosedmične, neobavezujuće zajedničke izjave izostavi osjetljiva pitanja. Neodređenost teksta na četiri stranice, u međuvremenu, ostavlja mu širok prostor da postavi nove zahtjeve ili zaprijeti odmazdom ako ocijeni da Unija ne ispunjava svoj dio dogovora.
Nova poniženja mogla bi uslijediti dok dvije strane budu pokušavale da razrade razne detalje — od sistema carinskih kvota na čelik i aluminijum do izuzeća za određene sektore — koji još moraju biti dogovoreni.
„Ovaj sporazum je toliko nejasan da postoji mnoštvo tačaka na kojima bi sukobi lako mogli da eskaliraju, a zatim da posluže kao opravdanje za to zašto se druge stvari neće realizovati“, rekao je Niklas Poatije, istraživač u briselskom tink-tenku Brugel.
Na pitanje šta će se desiti ako EU ne uloži obećanih 600 milijardi dolara u SAD, Tramp je ranije ovog mjeseca odgovorio: „Pa, onda plaćaju carine od 35 odsto.“
EU je toga opasno svjesna. Evropska komisija tvrdi da iznos od 600 milijardi dolara jednostavno odražava opšte namjere korporativnog sektora, koje briselska birokratija ne može da natjera da se ostvare.
Ali Tramp bi vrlo lako mogao da iskoristi to investiciono obećanje kao okidač da zatraži veće dažbine.
„Očekujemo da će turbulencija biti još“, rekao je jedan visoki zvaničnik EU, koji je, pod uslovom anonimnosti, govorio otvoreno. Ali, dodao je, „smaramo da imamo veoma jasnu polisu osiguranja“.
Štaviše, prihvatanjem sporazuma — koji je izvršna vlast EU predstavila kao „manje lošu“ opciju nakon Trampovih prijetnji carinama — Brisel je istovremeno pokazao i da ucjena funkcioniše. Peking će s interesovanjem pratiti rasplet, pogotovo u trenutku kad su odnosi EU i Kine dospjeli na novo dno, a kineska dominacija nad mineralima koji su Zapadu potrebni za zelene, digitalne i odbrambene ambicije daje Pekingu ogromnu geopolitičku polugu.
Tramp o NATO-u: Mi imamo,,veliki lijepi okean“ koji nas dijeli od problema
Bijeg od irelevantnosti
Ali šta, ako išta, blok može da uradi kako bi izbjegao produžavanje perioda geopolitičke slabosti?
Uoči dogovora, fon der Lajen je više puta naglašavala da strategija EU u odnosu prema SAD treba da počiva na tri stuba: pripremanju mjera odmazde, diversifikaciji trgovinskih partnera i jačanju jedinstvenog tržišta Unije.
Za neke, ovaj sporazum mora da se shvati kao poziv na buđenje koji treba da otvori vrata dubokim promjenama i podigne konkurentnost bloka kroz institucionalne reforme — onako kako su to prošle godine zacrtali prekretnički izvještaji nekadašnjeg šefa Evropske centralne banke Marija Dragija i bivšeg italijanskog premijera Enrika Lete.
Reagujući na dogovor, Dragi je uputio oštro formulisano upozorenje da je Trampova očigledna sposobnost da natjera blok da igra po njegovim pravilima konačan dokaz da EU klizi u irelevantnost — ili u nešto još gore — ako se ne dovede u red. Posebno je podvukao propuste u sferi bezbjednosti: „Evropa je loše pripremljena za svijet u kojem geoekonomija, bezbjednost i stabilnost izvora snabdijevanja, a ne puka efikasnost, oblikuju međunarodne trgovinske odnose“, rekao je on.
Ijmon Dram, istraživački analitičar u njemačkom Maršalovom fondu, takođe je preuzeo takvu liniju razmišljanja. „Evropa mora da o svom poslovnom okruženju razmišlja kao o geopolitičkom resursu koji treba ojačati“, poručio je.
Da bi se to postiglo, potrebna su ulaganja u evropsku infrastrukturu, tražnju i domaće kompanije, smatra Dram: „To znači snižavanje cijena energije, bolje korišćenje evropske štednje za investicije u evropske firme i dovršavanje integracije tržišta kapitala.“
U izjavi za POLITICO, francuski ministar za Evropu Benžamen Adad takođe je pozvao na „masovna ulaganja u vještačku inteligenciju, kvantno računarstvo i zelene tehnologije, te zaštitu naših suverenih industrija — kao što Amerikanci ne oklijevaju da rade.“
Beleška u hronici američke krize – da li se naslućuje završni čin Trampizma?
Slobodna trgovina
Za druge, rješenje je u produbljivanju i širenju trgovinskih veza Unije. Brisel insistira da je objavljivanje trgovinskog sporazuma sa južnoameričkim blokom Merkosur „iza ćoška“, a ove godine cilja i dogovore s Indonezijom, Indijom i drugima. EU je ujedno signalizirala spremnost da pojača trgovinu sa azijsko-pacifičkim blokom CPTPP, u kojem su, između ostalih, Kanada, Japan, Meksiko, Australija i još nekoliko zemalja.
„Pored modernizacije [Svjetske trgovinske organizacije], EU zaista mora da se usmjeri na dalje širenje mreže trgovinskih sporazuma sa pouzdanim partnerima“, rekao je Bernd Lange, njemački socijaldemokrata koji predsjedava Odborom za trgovinu Evropskog parlamenta.
„Da bismo stabilizovali trgovinski sistem zasnovan na pravilima, treba da pronađemo zajedničku poziciju sa demokratski ustrojenim državama“, dodao je Lange.
Evropa, kaže Dram, stoji pred izborom.
„Hoće li učvrstiti svoju ulogu kao čvorište slobodne trgovine u svijetu u kojem se globalizacija raspliće?“ upitao je on. „Ili će jednostavno postati bojno polje na kojem se odvija sve oštrije nadmetanje Kine i Sjedinjenih Država?“
Izvor: Politico
