Piše: Nebojša Popović
Premijer Milojko Spajić kazao je tokom premijerskog sata da je u razgovorima sa prijateljima iz Evropske komisije jedan od najvećih komentara bio da je – „Crna Gora jedina zemlja u Evropi koja nema etničku većinu!“. Dobro, u Evropi su i države poput Belgije i BiH, ali poenta Brisela je jasna.
Dakle, jedna od evropskih zemalja, i sigurno jedna od sasvim malobrojnih država u svijetu koja nema narod koji je većinski. Čak ni do simbolične brojke od 50% koja sama po sebi ni tom većinskom narodu ne bi mnogo značila. Čini se da ovu elementarnu činjenicu bolje razumiju stranci, tj. bilo ko ko se bavi analizom Crne Gore bilo dobrim ili lošim namjerama, nego sami njeni građani.
Kada je dio stanovništva koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci nakon popisa likovao time što samo 43% stanovništva u Crnoj Gori govori srpskim jezikom, što po toj logici i dalje nije natpolovična većina – trebalo je samo da se zapitaju – a kako bi bilo zamisliti da u Srbiji ili Mađarskoj samo polovina stanovništva govori srpski, odnosno mađarski. Da li bi Srbi i Mađari u tom slučaju bili dominantna društvena snaga u Srbiji i Mađarskoj? Ili da je u pitanju bilo koja druga zemlja? Rusija, Njemačka ili Holandija… Odgovor je valjda više nego očigledan.
Crna Gora je, dakle, ne samo zemlja bez etničke većine, već i veoma mala zemlja. Za 21. vijek, kada u Aziji imamo divove sa po preko milijardu stanovnika, a u Africi npr. jednu Nigeriju u kojoj se godišnje više rađa beba nego u čitavoj Evropi(uključujući Rusiju), Crna Gora je praktično mikrodržava. Toliko sićušna da par desetina hiljada stanovnika plus/minus za crnogorske okvire znači prestizanje jedne etničke skupine po brojnosti u odnosu na drugu, dok par desetina hiljada novih pridošlica znače već obrazovanje jedne nove etničke zajednice (manjine) u Crnoj Gori.
Sa oko 100 hiljada stranih državljana koji trenutno žive u Crnoj Gori, što znači otprilike svaki peti, brutalna je laž da je domicilno stanovništvo ksenofobično. Crnogorsko stanovništvo ima razne fobije, ali jedna od njih nikako nije ona prema strancima. Crna Gora je ksenofobna sama prema sebi, u okviru etničkih grupa i nacionalnosti koje u njoj žive, i koje su maksimalno netolerantne na međusobne različitosti, što ovo zemlju gura u nacionalnu i državnu tragediju. Dakle, krajnje je vrijeme da stanovnici Crne Gore stave prst na čelo i da se zamisle nad činjenicom u kojoj i kakvoj državi oni zaista žive? A ta država je, što i vrapci u Briselu znaju – jedina ona koja u Evropi nema ni blizu etničku većinu, samim tim ni minimum luksuza za međusobno nadgornjavanje i natezanje.
