Piše: Žarko Marković
Da li ćemo na glasanje i mjesec nakon referenduma, kao što smo 2016. izašli sedmicu poslije? Oni koji odlučuju vele da nećemo. Čvrst stav, bar naizgled. Navikli smo da se u ovoj zemlji sve naglavačke okrene i za tri dana, a tek su tri mjeseca dovoljna da i najčvršćem stavu popuste temelji.
Iz današnjeg ugla gledano, ti izbori su besmisleni i nepotrebni. Republika Srpska ima predsjednika, a nikako ne može imati dva. Iako se čvrsto i kategorično danas insistira na tome da je iza nas pokušaj uklanjanja Milorada Dodika sa političke scene u režiji odmetnute obavještajno-pravosudne ekipe pod kontrolom stranaca i da to nije ljudski, moralno i na svaki drugi način prihvatljivo, ista situacija će biti na snazi, gotovo sigurno, i za tri mjeseca.
Gorenavedene rečenice isti autor ispisao je na ovom mjestu 30. avgusta. Za mjesec i kusur dana sve se u Srpskoj okrenulo naglavačke, a i „najčvršćem stavu popustili su temelji“. U prevodu – imaćemo izbore i na njima će učestvovati svi, ili gotovo svi, što sa kandidatima, što podrškom istima. Pisalo je u tom komentaru nešto i o referendumu. Kako je komplikovano pitanje, kako bi valjalo organizovati referendumsku kampanju pa narodu objasniti protiv čega (ili za šta) se glasa i još ponešto.
Nagazna mina za Crnu Goru – Rezolucija o genocidu u Srebrenici
I tu je došlo do popuštanja temelja. Prije svega datumski. Možda neće biti 25. oktobra, već na dan izbora. Manje bitno. Važnije je da je pitanje i dalje komplikovano, a tek sada će biti gotovo nemoguće precizno saopštiti narodu za šta (ili protiv čega) se glasa na referendumu. Jer ako pitate narod da li prihvata odluku CIK-a o oduzimanju mandata predsjedniku Republike, za čije babe zdravlje izlazite na izbore raspisane zbog te odluke i još pri tome istog dana. Ali neka to objašnjavaju oni kojima je to posao.
Danas, a boga pitaj šta će biti za još mjesec i kusur dana, je izvjesno da Milorad Dodik ubrzo više neće biti predsjednik Republike. Biće, vele, izbran v.d. pa onda i novi predsjednik. U zaslijepljenom „političkom Sarajevu“ i kratkovidom dijelu naše opozicije tvrdili su prethodnih dana da je to njegov politički kraj, ali jedna odluka, opet u Sarajevu, gdje je sve ovo o čemu pričamo i pišemo već mjesecima, i zakuvano, u dobroj mjeri mijenja sve.
Centralna izborna komisija BiH prihvatila je prijavu SNSD-a sa sve Dodikovim potpisom kao predsjednika stranke za učešće na prijevremenim izborima. Protiv je bio samo Suad Arnautović koji je vazda protiv nečega. Ostali su otklonili sve sumnje u različita tumačenja presude Suda BiH. Dodik može biti predsjednik partije. U prevodu, predsjednik svim drugim predsjednicima, direktorima i drugim imaocima funkcija. Nešto drugo je još bitnije. U trodecenijskoj istoriji postojanja BiH nijedna bitna odluka nije donesena ili usvojena, a da se o tome prvo nisu dogovorili lideri političkih partija. Nijedna. Kakve institucije, kakvi bakrači. I ništa se o tom pitanju neće promijeniti. Lideri, uključujući i Dodika, a naročito njega, i dalje će se pitati za sve. Stoga, nema tu nikakvog kraja, naročito ne – političkog. Ćeraćete se vi s njim još.
Izvor: Glas Srpske
