Piše: Aleksandar Živković
Vrijeme ističe, pretvaranje preostalih kosovskometohijskih Srba u političke Albance – po metodu primjenjenom u Hrvatskoj – postaje sasvim izvjesno. Akcije Kurtijeve policije ovih dana u Kosovskoj Mitrovici samo su pokazatelj tog isticanja vremena. Neki se nadaju da će eventualno obaranje vlade Aljbina Kurtija, dati malo šanse Srbima da poprave svoj položaj.
Ali, ono što se grbo rodilo vrijeme ne ispravi. Nije tu samo Briselski sporazum, niti prihvatanje famoznog francusko-njemačkog plana, jedina klopka u koju su naši sunarodnici upali ili, tačnije, privedeni. Neki ovih dana podsjećaju na Ahtisarijev plan, prije svega u domenu očuvanja srpskih zdravstvenih i prosvjetnih ustanova.
Mala je to utjeha, jer bi podrazumjevala spremnost na privatnu inicijativu u tim oblastima, što drugim riječima znači solidarnost cjelokupnog srpskog naroda sa Srbima na Kosovu i Metohiji. Podsjetimo, kada su pod Rugovom Albanci odbacili ustanove Republike Srbije, napravili su svoje paralelne.
Takav potez Srba u ovoj situaciji bio bi poželjan, ali mali su izgledi za njegovo sprovođenje.
Prvi preduslov, solidarnost cjelokupnog srpskog naroda, ako ćemo da se ne lažemo, ne postoji. Što pod međunarodnim pritiskom, što zbog politike vlasti u Beogradu, srpski narod je razbijen u više političkih naroda sa sopstvenim prioritetima. Nekim je to očuvanje vlasti Alfa Vuka, drugima opstanak Republike Srpske, trećima vaspostavljanje pravnog poretka u ostatku Srbije, četvrtima kult Pavla Đurišića itd. Integrativne ideje nigdje nema. A i kada bi je bilo, mogla bi se dokazivati i mjeriti jedino na Kosovu i Metohiji.
Ovako, prepušteni na milost prištinskim vlastima, kosovskometohijski Srbi ne treba puno da se nadaju ni od eventualnog pada Kurtijeve vlade. Etnonacionalistička politika pustila je duboke korijene među Albancima, posljednjih godina je u saradnji sa Hrvatima razrađen plan konačnog rješenja „srpskog pitanja“. Oni Srbi koji ne budu mogli da se sklone iz zavičaja, postaće politički Albanci.
Srpska solidarnost bi mogla da pomuti plan Prištine i Zagreba, ali, rekosmo, nje nema.
Ostala je zadivljujuća sposobnost da se ćuti pred nacionalnim iskorjenjivanjem.
