Ukoliko se nastavi ovim tempom i zaista osvane dan u kom čovjek više neće biti zainteresovan da iz priče izvede čudovište koje će ga juriti ovom sumornom svakodnevicom, nastupiće stanje u kom će stvarnost postati pakao, pojašnjava Ćuković
Najnovija zbirka kratkih priča Aleksandra Ćukovića, „Strah od igre“, koju su u saizdavaštvu objavile renomirane izdavačke kuće, beogradski „Kosmos“ i podgorička „Nova knjiga“, ne prestaje da privlači pažnju čitalaca širom regiona. Riječ je o knjizi koja na moćan način usisava čitaoca tjerajući ga na promišljanja o sumornom svijetu i stvarnosti koja je sve manje uhvatljiva. Ćuković se bespoštedno razračunava sa mnoštvom fenomena pokušavajući da uznemirenog čitaoca navede na traganje za istinom.
U razgovoru za „Dan“ Ćuković poručuje da upravo kratka priča predstavlja najsnažnije oružje protiv čitalačke letargije, političke korektnosti i uljuljkanosti koja se sistemski održava na nivou cijele civilizacije.
– Čudovište ne može imati neki naročit značaj ukoliko serioznost njegove pojave, kolika god i kakva god ona bila, vežemo za prostor u kom možemo naići na niz mjesta u kojima se čitalac može „sakriti“. Međutim, ukoliko to isto čudovište spakujete u kratku priču, onda čitalac nema gdje. Mora u bespoštednu borbu. Ukoliko se valjano suprotstavi, uz malo sreće, čudovište će napustiti priču i krenuti za čitaocem. Samo u tom slučaju možemo govoriti o uspjeloj kratkoj priči – poručuje Ćuković.
Interesantna je njegova opaska da je „jezivo što sve rijeđe upoznajem ljude koji sa sobom vode i čudovišta iz priča“.
– Rijetki su takvi ljudi, nedostaju… Neizmjerna je čast bježati skupa sa njima – kaže Ćuković.
Naglašava da je čovjek iznašao način da zaštiti dosta ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, što je divno, ali da ne vidi ni približno interesovanje za „čudovišta“ iz literature i bjegunce od njih.
– Riječ je o veoma opasnoj i perfidnoj igri. Naime, ukoliko se nastavi ovim tempom i zaista osvane dan u kom čovjek više neće biti zainteresovan da iz priče izvede čudovište koje će ga juriti ovom sumornom svakodnevicom, nastupiće stanje u kom će stvarnost postati pakao. Čudovište iz priče uspjelo je da čovjeka dotjera do sebe samoga, ono je zapravo uspjelo da ga sačuva. Onog trenutka kada više niko ne bude tragao za čudovištem iz priče, čovjek će se pretvoriti u zombija. I, plašim se, biće kasno – pojašnjava Ćuković.
Proširio granice kratke priče
– Ćuković je iznašao način da proširi granice kratkih priča kroz legure nelinearnog, fragmentarnog narativa, često utopljenog u montažni stil, i zahvaljujući poetskoj kondenzaciji obuhvati i ono čudesno i ono prijeteće života, zapisala je Maja Simović.
– Trenutak zgušnjavanja, iako u svakoj priči izveden na različit način, bilo kroz tematiku ili simboliku, na kraju čitanja, na nivou cijele zbirke, stvara povezujući trenutak i osjećaj poznatog, jer Ćukovićeve estetika, upravo zbog sažimanja do epifanijskog, jeste estetika trenutka – zapisala je Simović.
Važno je, ističe Ćuković, da čitalac osjeti „tjeskobu“ kratke priče, jer samo iz tog i takvog osjećaja mogu da mu izrastu krila. A onda, nema granica, dodaje književnik.
– Važno je da ostanemo budni, da budemo jataci onima koji su imali dovoljno sreće da bježe gonjeni literaturom koju čitaju i da se neprestano trudimo da iznalazimo što brže, što spretnije i što strašnije čudovište da nas progoni – zaključuje Ćuković. S tim je, dodaje, vezana problematika vještačke inteligencije koja je pothranila strahove savremenih filozofa.
Izvor: Dan
