Piše: Nebojša Popović
Igra riječi na engleskom – „pretvoriti rublju u reševne“(turned the ruble into rubble) – čuvena je sintagma koju je američki predsjednik Džo Bajden upotrebio 2022. godine, odmah po početku ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini. Ideja Zapada je bila da će ekonomske sankcije nametnute Moskvi u munjevitom roku izazvati kolaps ruske ekonomije.
Američki predsjednik je to podrugljivim tonom najavio nakon početnih razornih efekata zapadnih sankcija na rusku rublju. Danas na Zapadu, međutim, ova dosjetka više nikome nije smiješna. U njoj je sadržana sva bezizlaznost aktuelnog geopolitičkog trenutka.
Nakon početnog gubitka vrijednosti od 70%, ruska rublja se gotovo za manje od mjesec dana stabilizovala blizu nivoa na kom je bila prije početka rata. Rusije je to učinila jednom gotovo ingenioznom mjerom garantujući kratkoročnu konvertibilnost rublje u zlato na domaćem tržištu, što je umirilo početnu psihozu. Nakon toga su uslijedile bezbrojne zapadne sankcije koje jesu nanijele štetu ruskoj ekonomiji, ali prema makroekonomskim pokazateljima, čini se da je deblji kraj izvukla Evropa – a ponajviše Njemačka.
Izvještaj Evropske komisije od 15. novembra predviđa da će 2024. godina biti druga godina zaredom u kojoj će njemačka privreda imati recesiju. Istovremeno, Rusija se nakon pada BDP-a od minus 2,1% 2022. godine povratila na staze rasta od 3,6% tokom 2023. godine, dok se za 2024. predviđa rast od čak 3,9%. Naravno, treba reći da režim ratne ekonomije čini svoje za rusku privredu.
Takođe, prema podacima MMF-a, ruski javni dug danas iznosi samo 19,5% BDP-a što je čini jednom od najmanje zaduženih ekonomija na svijetu. Poređenja radi sa vodećim ekonomijama Zapada(G7), u SAD stopa zaduženosti po BDP-u iznosi 122,3%, u Japanu 252%, Italiji 137%, Francuskoj 112%, Kanadi 107%. Velikoj Britaniji 101%, te Njemačkoj 62,7%.
Nije slučajno da se javni dug Rusije koji je 1998. godine iznosio čak 138% BDP-a poslednjih godina nalazi na istorijskom minimumu, kao ni činjenica koju u najnovijem izvještaju potencira odeljak „Rand“ korporacije za Evropu – da se Rusija kao odgovor zapadnim sankcijama okrenula zlatu. Naime, radi se o zemlji koja je od aneksije Krima 2014. prikupila više zlata od bilo koje druge države na planeti, i koja to zlato, kako iz Randa konstatuju, sada koristi kako bi podržala sopstvenu ekonomiju, zaobišla zapadne sankcije, olakšala međunarodnu trgovinu…
Poenta je u tome da se Moskva za odsudni trenutak veoma dugo i strateški pripremala i da Zapad nije uspio da slomi rusku ekonomiju, koja po mnogim makroekonomskim pokazateljima na kraju 2024. godine stoji bolje od zapadnih. To je ključna činjenica aktuelnog rata koji je očito mnogo kompleksniji fenomen nego što trenutno može bilo ko da zamisli, i u kom je ukrajinska katastrofa samo djelić jedne velike šahovske partije koja se odigrava širom planete.
Vesna Knežević: Knjiga o Zapadu i Rusiji: Kako je Nemačka opet postala kuća rata
Jer kako drugačije objasniti da npr. Jemenski Huti, prema riječima prvog čovjeka američke vojske za nabavku naoružanja, Bila Laplantea, sada doslovce raspolažu sa projektilima „koji mogu da urade nevjerovatne stvari“ i potope sve brodove u Crvenom moru… Elem, u trenutku kada je postalo jasno da je Moskva sposobna da se održi ekonomski, i da uz pomoć mreže svojih partnera vodi beskonačan rat sa Zapadom(nadajmo se ne i do sudnjeg dana), na Zapadu su, a najprije u Americi, shvatili da je vrag odnio šalu.
U tom ključu treba posmatrati i ponovni povratak Donalda Trampa u Bijelu kuću, ali i činjenicu da je Zapad sada taj koji prvi traži pregovore sa Moskvom. U Kremlju odlično znaju da kancelar Šolc nikada ne bi okrenuo Putinov telefonski broj, kao i da do tih kontakata ne bi ni došlo da stvari po njih idu u pozitivnom smjeru. Dolazak Trampa možda bi mogao da olakša pregovore, ali je to za sada veoma slaba garancija.
Nažalost, čitava stvar je otišla predaleko. Previše ljudi je stradalo i previše novca je potrošeno, i sada više niko nije voljan da prizna strateški poraz u jednom sukobu koji je po mnogo čemu globalni, i u kom se pred našim očima odigrava ono što mnogi vide kao promjenu svjetskog sistema. Običnim stanovnicima planete ostaje da se nadaju da se neće ići do kraja i da će razum ipak prevagnuti, jer bi se put do katastrofe mogao ispostaviti kraćim nego što to trenutno izgleda.
