Piše: Miloš Lalatović
Jedan od nezaobilaznih muzičara britpopa jeste svakako bend Pulp i njihov vokal Džarvis Koker. Iako su se pojavili na muzičkoj sceni još 1978.godine, svoj puni zamah su dobili u eri britpopa, koji je bio najzastupljeniji u periodu od 1994-1998. Britanska muzika osamdesetih je bila manje popularna nego što je bila šezdesetih i sedamdesetih godina. Britanija je sedamdesetih godina došla u finansijsku krizu, kao reakcija na nju javlja se pank pokret, a osamdesetih se već ta energija pobune istrošila. Omladina je postala apatična i tražila spas u alternativi, od kojih su narkotici bili možda najzastupljeniji, što se vidi i po filmu Treinspoting, nastao po romanu Irvina Velša, a čija se radnja dešava osamdesetih godina. U to vrijeme dolazi i Margaret Tačer, na čelo premijerke Velike Britanije i uvodi nepopularne restriktivne mjere. Početak devedesetih je dočekan sa finansijskim rastom što se ogledalo u kulturi, pa i muzici. Baš u to vrijeme nastaje muzički pravac britpop, neki smatraju da nastaje sa pojavom benda Oazis. Britpop se okreće britanskoj muzici iz šezdesetih godina. Pored Oazisa, značajni su bendovi britpopa Blur, Radiohed, kao i Pulp sa svojim vokalom Džarvisom Kokerom.
Era britpopa se završava sa ubistvom princeze Dijane.
Jedan od najpoznatijih hitova benda Pulp je “ Common people“. Interesantan je nastanak pjesme. Kada je Džarvis Koker bio na univerzitetu, upoznao je stranu studentkinju iz Grčke na odsjeku za umjetnost. Poticala je iz imućne porodice i imala je želju da upoznaje ljude niže staleži ,,obične ljude“ i kako žive, što je bila neka vrsta egzotičnog turizma. Ovo razmišljanje studentkinje je inspirisalo Kokera, da napravi hit, po kome će on i bend Pulp ostati najviše upamćeni “Common people“. Negdje je i sam Džarvis Koker izjavio nakon što je publika na koncertima sama otpjevavala pjesmu ,,ne bih imao ništa protiv, ako bi smo ostali upamćeni samo po ovom hitu“. Ispostaviće se da je studentkinja koja je bila inspiracija ove pjesme supruga grčkog privrednika Janisa Varufakisa.
Možda je Džarvis Koker napravio tako dobru pjesmu jer i sam je živio u oskudici. Otac ga je napustio kad je imao sedam godina, jedva ga se posle i sjećao. Kada bi se svađao sa majkom imala je običaj da mu govori ,,isti si otac“, što mu je prijalo. Nedeljom je radio na ribljoj pijaci. Oduvijek je, tačnije negdje od osme godine želio da ima svoj bend. Nekako je uspio da okupi ekipu zainteresovanih za pank i sa šesnaest je osnovao svoj prvi bend. Sa sedamnaest mu je bend postigao prvi uspjeh. Pošto mu je nedostajala figura oca u djetinjstvu sa kojim bi mogao da priča o raznim temama, pa i djevojkama, imao je problem u vezama zbog svoje nesigurnosti, i opisuje da su se djevojke sa njim u njegovim prvim vezama sigurno grozno osjećale. Oca je upoznao u sredinom svojih tridesetih i nijesu imali šta da kažu jedan drugome. I stvar sa njim je bila ne samo što se razveo od Kokerove majke, nego je potpuno nestao iz njihovih života, otišao je u Australiju, nije im slao novac niti bilo kakvu pomoć, nije se ni javljao.
Džarvis Koker, kao i njegova sestra su rastavljeni od svojih supružnika sa kojima imaju djecu, ali rekli su da sigurno njihovu djecu neće dovesti u položaj u kojem su oni bili i odrastali.
