Piše: Elis Bektaš
Homer kao zvijezda zornjača svjetske književnosti pokazuje put kojim valja ići pravo ka riječima potrebnim da čitaocu prenesu precizno i semantički utemeljeno značenje a ne kupiti riječi sa ceste pa ih trpati u sintagme onako kao popularni domaći literati i nije nikakva slučajnost to što Homer Odiseja naziva upravo lukavim a ne mudrim i pametnim jer Homer dobro znade šta je razlika između lukavosti s jedne i mudrosti i pameti s druge strane.
Odiseju je njegova lukavost pomogla da nadvlada mnoge pogibelji i iskušenja u ratu protiv nesrećnih Trojanaca a potom i na desetogodišnjim lutanjima u nastojanju da se vrati na rodnu Itaku i postane njen zakoniti kralj ali da je Odisej bio mudar i pametan njegova lutanja uopšte ne bi trajala deset godina već bi sebi probrao neko od ostrva na koja je Eol svojim dahom bacio njegovu biremu pa bi rekao tom ostrvu oduzimam ti tvoje ime kao sebi što sam ga oduzeo da Polifema savladam i dajem ti novo ime od ovog te časa proglašavajući svojom rodnom Itakom kojom ću kraljevati.
Da li je Homer bio i prorok koji je znao ili je samo slutio da će jednom u dalekoj budućnosti Kepi pokazati upravo takvu mudrost i pamet i proglasiti Trebinje svojom Itakom da okonča svoja lutanja i izbjegne razočarenja u susretu sa mladalačkim zabludama i sjećanjima na mladost koja su Odiseja dočekala u dvoru počivšeg Laerta i ocvale Penelope, to će ostati vječitom tajnom ali se zato pouzdano znade da je Kavafi svoju veličanstvenu poemu o Itaki napisao potaknut Kepijevom mudrošću a nikako Odisejevom lukavošću.
Da je Odisej mogo razumjeti šta mu Kavafi govori, on bi svoja lutanja okončao već prve godine ili bi nastavio lutati i ostalih deset godina hineći da traži Itaku a u stvari je pažljivo izbjegavajući ali uz sve kritike i primjedbe ja ipak gajim golemo divljenje i još golemiju zahvalnost za svog prethodnika Odiseja i zato ću mu jednog dana podići spomenik u Trebinju da ga barem simbolički dovedem tamo gdje je trebao i sam doći ali eto nije imao ni mudrosti ni pameti već samo lukavosti.
