Piše: Vojin Grubač
Predlog zakona o potvrđivanju sporazuma Vlade Crne Gore i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) o saradnji u turizmu usvojen je glasom 41 poslanika.
Za taj zakon je prošli put glasalo 46 poslanika od 52 koliko ima parlamentarna većina. Da se podsjetimo, odnos snaga je takav da sadašnja parlamentarna većina ima 52 poslanika, opozicija 26 a Nezavisni klub 3 poslanika.
Zakon je svakako trebalo usvojiti iako su protiv njega bile mnoge finansijski jake NVO i partije koje su glasale protiv njega ili bile uzdržane u parlamentu.
U stanju u kome se sada nalazi, Crnoj Gori su neophodni jaki investitori da bi ona uopšte opstala. Potrebni su joj sad, odmah. Nije, dakle, osnovno pitanje: zbog čega premijer Spajić hitno želi obezbijediti investitore, već zašto su uslovi takvi da je hitnost vrlo važna i ko je kriv što je to tako?
Krivci za teško stanje u državi su partije i partitokratija
Odgovor na to pitanje je vrlo prost. Krivci za teško stanje u državi su sve partije koje su sistemom partitokratije preopteretile javnu upravu i državna preduzeća svojim partijskim kadrovima, a što je najgore- onim kadrovima koji su uposleni preko lažnih diploma i to masovno.
Dovoljno je reći da je u javnoj upravi i državnim preduzećima višak bar 30.000 radnika, a da je preko 20.000 onih koji su zaposleni sa lažnim diplomama. Takvo stanje može samo generirati krah sistema, ukoliko ne dođe do jake finansijske injekcije.
Usisavajući u sistem ogroman broj ljudi s lažnim diplomama, desile su se dvije vrlo loše stvari. Prva je da je realni sektor privrede ostao bez radne snage, a druga da su nostrifikovanjem lažnih diploma mnoge generacije mladih ljudi koji završavaju fakutete osuđene da posao traže izvan granica Crne Gore. Njihova mjesta su zauzeli «lažnjaci»!
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
U takvoj situaciji, logično bi bilo da sadašnja parlamentarna većina prihvati princip meritokratije kojeg promovišu PES, premijer Spajić i urade jednu vrlo logičnu stvar.
A to znači, da skrate višak radnika u javnoj upravi i državnim preduzećima za 30. 000, prije svega uklanjajući s radnih mjesta par desetina hiljade lica koja imaju lažne diplome.
Da se razumijemo, opozicija sadašnjoj većini u parlamentu to ne želi, već želi da sadašnja Vlada isplaćuje zarade višku radnika kojima su oni dali radna mjesta, pa i onima koji imaju lažne diplome.
Opet, partije uslovne pobjednice 30. avgusta 2020. godine nisu uradile ključnu stvar: uklanjanje bar 20.000 ljudi sa lažnim diolomama koje je u sistem instalirao DPS. Zašto?
Kako su mislili da će bilo koja nova vlast moći izdržati takvo opterećenje i bahanaliju? Zar misle da Spajić to sada mora rješavati? Ili je to već moralo biti završeno? Kako je situacija jako složena, očito je da su Crnoj Gori potrebni jaki investitori jer je nemoguće u nekom dužem periodu izdržavati višak od 30.000 radnika u javnoj upravi i državnim preduzećima.
Uopšte nije prihvatljivo da mladi ljudi koji imaju realne dilome ili završavaju fakultete budu prinuđeni na iseljavanje iz Crne Gore jer su im radna mjesta zauzeli likovi sa «falš diplomama» zbog politike svih partija koje su taj proces forsirale. Njihovim odlaskom Crna Gora nestaje s političke mape održivih sistema.
Crna Gora je već rasprodata ljudima s lažnim diplomama
Ako se priča o nekakvoj «prodaji Crne Gore» dovođenjem investitora, jasno je da je država užasnom kadrovskom politikom svih partija već rasprodata kroz radna mjesta koja državu vode u ekonomsku smrt.
Zato je bio ispravan zahtjev premijera Spajića da se ratifikuje sporazum sa UAE, kao i dovođenje Alabara i drugih biznismena u Crnu Goru da investiraju u nju. To ne može uopšte biti sporno, jer je to iznuđeno rješenje koje je jedino moguće. I nije loše ako se investicije kanališu na ispravan način: koji najviše koristi može donijeti državi.
Ako taj isti «inkriminisani» Alabar gradi u Draču kompleks od osam hotela s marinom i dvanaest hiljada apartmana i kuća, zbog čega se u vezi ulcinjske Velike plaže ne bi mogla postaviti druga proporcija, recimo da se gradi šesnaest hotela i šest hiljada apartmana i kuća? Šta bi u tom slučaju bilo sporno?
Vojin Grubač: Režim i opozicija su maligne ćelije na tijelu Srbije
Oni koji su protiv dovođenja investitora slobodno mogu predložiti svoje rješenje, a ono opet samo može biti iznuđeno. Recimo, da hitno otpuste višak od 30.000 radnika iz javne uprave i državnih preduzeća koje su uposlili, a potom predlože šta s njima raditi?
Jedino rješenje za uposlenje tih ljudi bi moglo biti traženje investitora koji će otvoriti veliki broj radnih mjesta. Neka takvog investitora nađu ako im investitori iz UAE ne odgovaraju, i neka predlože projekte.
Drugo rješenje je da tim ljudima koji ostaju bez posla kažu: za vrijeme trodecenijske vladavine DPS-a Crnu Goru je napustilo 220.000 ljudi, pa možete i vas 30.000 da uradite isto. Da li je to rješenje?
Dakle, u ovom slučaju nije na potezu premijer Spajić koji je donio ispravnu odluku oko sporazuma sa UAE, na potezu su partije koje su lošom kadrovskom politikom Crnoj Gori trasirali put u ekonomsku provaliju i koje moraju predložiti šta da se radi s tim haosom koje su ostavili iza sebe.
