Piše: Aleksandar Živković
Relativno je lako, čak u istorijskim sukobima opterećenoj Crnoj Gori, popisati spisak centrifugalnih sila, opasnih po njen društveni napredak, a tako zgodnih da ih u embahadama koriste za rutinsko disciplinovanje domaćih političara. Dovoljno je pomenuti gorući problem Sjevera i Juga države, za koji još nema ozbiljnog plana otklanjanja, pa vidjeti koliko je centrifugalnost kod nas problem. Kada se tome dodaju nacionalne, druge regionalne, partijske i ostale međusobice, tzv. identitetska pitanja i ostalo iz tog bagaža, dobijamo stanje u kojem smo. Institucije države tek se zanavljaju, poslije dugog perioda u kojem se na njih gledalo isključivo kao na plijen. Takvih pogleda, dabome, ima i danas. Multikulturalizam kao zvanična politika, svaki dan se suočava sa izazovima prebrojavanja samo „naših“ žrtava, o kojima brinu, takođe „naši“ kadrovi i mediji. Spoljna politika, pa i investiciona, kako je to pokazao primjer Ulcinja, uveliko je zavisna od takve prakse „multikulturalizma“.
Aleksandar Živković: Kako je Vučić upoznao patrijarha Pavla?
I to je jedan pokazatelj posvemašnje centrifugalnosti. Pokušaji da se promocijom „građanskog društva“ i „ustavnog patriotizma“ riješi bar dio ovih pitanja takođe su završili kao plijen partijskih i NVO političara. Oni su imali i jednu manje-više neskrivenu manu – želju da se potisnu nesumnjivi srpski korijeni crnogorske državnosti.
Djelimično se u tome i uspjelo kod jednog dijela naroda, opasno približavajući zemlju ukrajinizaciji.
Sa sada već postojeće istorijske distance, može se reći da je, uprkos zaricanjima „nikad više 1918“, Jugoslavija bila dobar okvir za slamanje centrifugalnih sila u Crnoj Gori. Možda je zato kod „običnog svijeta“ jugonostalgija najviše prisutna baš ovdje. Ako se iz toga može izvući neki nauk, Crnoj Gori je za centripetalnost potrebna i dobro uravnotežena i agilna politika u onome što danas nazivamo regionom. Tu se ne smiju slijediti samo zapadne direktive, već treba pokušati da se obnovi suverenitet spoljne politike. Tako bi spoljna politika, nalik na onu knjaza, kralja Nikole, pomogla u otklanjanju izražene centrifugalnosti u zemlji, umjesto da kao sada bude njen talac.
