Piše: Aleksandar Živković
Pita me jedan moj terazijski Katunjanin: šta misliš bi li ovi studenti glasali prije za profesora Lompara ili za profesorku Biljanu Stojković Dabricu? On misli da bi prije za Dabricu i da nam spasa nema.
Profesori ne bi sigurno za Lompara, smijem se, a kada su studenti u pitanju, pravo govoreći, nemam pojma.
Samo mi je dovoljno što je ta studentarija svela Alfa Vuka na pravu mjeru, njemu je to, pišu tabloidi, već dozlogrdilo, prijeti da nas liši svog mudrog vođstva…
Javno prenemaganje vlasti u Srbiji već je davno prevazišlo sve okvire Domanovića, satira više ne pomaže, sad je ljekovito što nastupaju mladi i lijepi.
Nije mladost po sebi nikakva zasluga, prilika jeste. Mi kojima je minula „kao magla niz planinu“, kako veli nježna crnogorska pjesmica, možemo samo da budemo zahvalni ovoj beogradskoj studentariji što je donijela novu – modu.
Na svim ekranima malih prijemnika Alfa Vukove kulture emituju nam neku mladost izvještačenu, napirlitanu reviju Fema, djevojčicama su postale uzor razne „dive“ i karakondžule.
I – šta sad? Pojavljuje se beogradska, ali i novosadska, niška, kragujevačka, studentarija pristojno obučena, bez pudera i karmina što bi se reklo u dolini Lima, istrajna.
Stari Grci su imali onaj ideal lijepog i dobrog, ali kažu klasičari nije se taj ideal odnosio na neku neodređenu budućnost, već su Grci kao praktični ljudi znali da je lijepo ono što je mlado. Kod njega treba razviti dobro.
I to je suština modiranja beogradske studentarije ovih dana. Pobjedili su kult „ljepote“ sa društvenih mreža, vratili kalakogatiju u polis.
