Piše: Elis Bektaš
Inteligencija je prije svega i iznad svega sadržana u sposobnosti anticipiranja i adaptacije. Da su lokalne vlasti i organi reda u makedonskom gradiću Kočani bili obdareni inteligencijom umjesto pohlepom, birokratskom poslušnošću i kurcoboljom za ideju javnog dobra, stravična tragedija u tamošnjem disko-klubu skoro sigurno bi bila izbjegnuta.
Danak u krvi koji je u Kočanima, Jablanici i Novom Sadu plaćen kriminalnoj i bahatoj ontologiji tranzicijskih i posttranzicijskih vlasti u južnoslovenskim torinama mogao je biti izbjegnut uz sasvim malo ljudskosti u organima vlasti i nadležnih tijela. Da li će ta žrtva biti uzaludna, zavisi od sposobnosti društva da kriminogenu i bahatu prirodu tih organa i tijela prinudi na uzmicanje, odnosno od sposobnosti društva da na izborima svoj glas počne davati onima koji su obdareni inteligencijom, dakle onima koji su sposobni da anticipiraju događaje i da shvate kako bezočno kršenje zakonskih normi nužno vodi u katastrofu.
Ne treba biti Ervin Šredinger niti Šerlok Holms pa shvatiti da će dućan pirotehničkih sredstava u samom centru Trebinja, u zgradi koju dijeli sa gradskom bibliotekom i legatom Jovana Dučića, prije ili kasnije nužno dovesti do nesreće sa neprocjenjivom materijalnom štetom, a veoma moguće i do tragedije sa ljudskim žrtvama. Kao što ne zahtijeva inteligenciju Alana Turinga niti doktora Spoka pa da se shvati kako će tolerisanje vozačkog divljanja nužno dovesti do tragedije za koju, zbog manjkave i kilave prevencije, neće biti odgovoran samo imbecil za upravljačem motocikla ili automobila.
Primjer Trebinja ovdje navodim isključivo iz razloga što su mi opisani slučajevi svakodnevno pred očima, ali ne postoji ljudska naseobina u ovdašnjim torinama iz koje neće doći slični dokazi posvemašnje neinteligencije tamo gdje bi ona morala postojati barem u tragovima. Organi vlasti i nadležna tijela koja su im na raspolaganju u borbi protiv socijalnih devijacija nisu svemoćni, ali nisu ni nemoćni. Njihova moć da preduprijede nesreće i suzbiju devijantno ponašanje stoji u izravnoj srazmjeri sa njihovom inteligencijom, kao odlikom razbora, te sa njihovom voljom, kao odlikom ljudskosti.
Prodati parcelu, izdati dozvolu za legalizovanje divlje gradnje, potpisati ugovor sa korporativnim menadžerima, davati egzaltirane i sve češće nesuvisle izjave za medije… sve to može učiniti čak i neinteligentno stvorenje. Ali takvo stvorenje ne može da stane u odbranu ideje javnog dobra i da djeluje u najboljem društvenom interesu, iz prostog razloga što nema potrebnu inteligenciju da shvati tu ideju i taj interes, niti ima sposobnost da predvidi nužne posljedice tolerisanja kriminala i bahatosti koji se već dugo i predugo kote i plode u strukturama moći.
Treba kazati i to da inteligencija sama po sebi nije nikakva garancija da će subjekt koji je dopuzao do struktura političke moći i do pozicije u nadležnim tijelima državnog administrativnog aparata biti dorastao svojoj ulozi, ali ona jeste nužan preduslov za tu doraslost, pod uslovom da se srećno spoji sa ljudskošću. Neinteligencija udružena sa glodarskom gramzivošću, spoj koji preovladava u strukturama moći u posttranzicijskim južnoslovenskim torinama, garantuje samo nove Kočane, nove Jablanice i nove nadstrešnice.
Ali za nove tragedije više neće biti krive strukture koje su svojom bahatošću i nesposobnošću dovele do njih ili ih barem olakšale. Za njih će biti krivo društvo koje na izborima nastavi davati svoj glas neinteligentnim glodarima i koje je nesposobno da iznjedri nove političke artikulacije kao iskru svijesti i ljudskosti i kao antipod postojećim političkim artikulacijama pozicije i opozicije u balkanskim torinama.
