Piše: Redakcija
Koalicije PES, Demokrate i Za budućnost Podgorice izdale su sinoć zajedničko saopštenje u kom poručuju Pokretu za Podgoricu da neće pregovarati sa Milatovićem i Abazovićem dok se ovaj dvojac jasno ne odredi da neće pregovarati sa DPS-om.
Prethodno je premijer Milojko Spajić na svom X nalogu saopštio da je sva lažna drama oko Ustavnog suda bila “dimna bomba” kako bi Milatović u javnosti stekao alibi da pravi koaliciju sa DPS-om.
“Ponudili smo razgovor i prije nego što sam se vratio u CG – ne žele. Ponudili smo da ustavni sud ocijeni ustavnost poteza Skupštine – ni to ne žele. Srećno bilo u oba doma”, kazao je, između ostalog, Spajić.
Situacija je sada takva da se pozicija predsjednika Jakova Milatovića konačno mora izvesti na čistinu. Ekvidistanca nije moguća i trenutak istine je stigao. Ili će Milatović početi civilizovano da razgovora sa snagama 30. avgustovske većine – ili će pravo u zagrljaj sa organizovanim kriminalom.
Primjetno je da predsjednik Milatović već mjesecima predstavlja glavnog čuvara pipaka kriminalne hobotnice koji su i dalje predominantno prisutni u državnim institucijama. Njegovo snažno protivljenje promjenama i opstrukcija da se ukloni bilo koji od kadrova koji su po volji DPS-a i Đukanovića, i to na bilo kom nivou, sada već previše upada u oči. Bilo da se radi o promjenama u Ustavnom sudu, poziciji načelnika Vojske Crne Gore, direktoru ANB-u, RTCG, ili pak diplomatskoj mreži itd…
Ono što je glavno u čitavoj stvari je da takvo ponašanje predsjednika sada već budi određene sumnje u njegove istinske motive. Jer je odavno pređena granica nakon koje se baš sve može „pravdati“ predsjednikovim samoljubljem i sujetom, pa čak i evidentnim nesnalaženjem u državničkim poslovima.
Milatović je, dodatno, pozivom da NATO povede istragu o imenovanju direktora ANB kao malo koji političar ikada u istoriji ponizio Crnu Goru. Poruka jednog ovakvog čina kako građanima Crne Gore, tako i strancima – jeste da Crna Gora suštinski ima predsjednika koji sopstvenu zemlju smatra za najobičniji protektorat. A zasigurno i da vlastitu ulogu predsjednika u tom smislu vidi kao nekog ko je samo jedan od namjesnika pomenutog protektorata.
U pitanju je nažalost potez nakon kojeg je neprijatno bilo svima, pa čak i onima koji misle da imaju neke političke koristi od iracionalnog ponašanja Milatovića.
Elem, nepodnošljiva situacija koja svakodnevno obiluje javnim skandalima i opstrukcijama na liniji izvršna vlast i parlament sa jedne, i predsjednik sa druge strane – u konačnici se mora razbistriti. DPS se trenutno grozničavo bori da zadrži bilo koji mehanizam čijim bi se gubitkom otvorio put za suštinsku demontažu 30. godišnje vladavine organizovanog kriminala u Crnoj Gori. Upravo zato se problematizuju i Ustavni sud, kao i skupštinski odbor koji treba da istražuje najteža nepočinstva bivšeg režima, te opstruira rad Skupštine, kao i sve ostalo…
U toj igri, paradoksalno, DPS-ov najjači adut nisu njegovi karikaturalni poslanici koji bacaju dimne bombe i poput djece šaraju flomasterima novi skupštinski logo, već doslovce Milatović. Čovjek kojeg su građani Crne Gore masovno izglasali da zastupa posve suprotno. Baš zato se političke karte konačno moraju otkriti. A sigurno da su u pravu i oni koji smatraju da bi odlazak Milatovića u koaliciju sa DPS-om u Podgorici, dugoročno bila jedna od najvećih usluga, te pomoglo konsolidaciju aktuelne vladajuće većine.
