Piše: O. Gojko Perović
Nova humanitarna i memorijalna akcija „Martovsko sjećanje – u susret Vaskrsenju 2025.g.“ okuplja sve ljude kojima su na srcu Kosovo i Metohija — ono Kosovo i Metohija koje čuva sve svoje žitelje i sve njegove svetinje.
Akciju su osmislili i vode pripadnici NVO Pandurica iz Nikšića, univerzitetski profesori iz Podgorice i sveštenici Mitropolije Crnogorsko-primorske i Eparhije Budimljansko – Nikšićke SPC, a pomogli su je brojni dobri ljudi iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore.
Prošle godine, „Martovsko sjećanje“ je otrglo od zaborava brojne ljude koji su protjerani sa svojih ognjišta u talasima nasilja nad srpskim i drugim ne-albanskim stanovništvom u proteklim vjekovima, a naročito onih 200.000 koji su prognani tokom mjeseca marta 1999. i 2004. godine.
Ova posljednja dva martovska pogroma nad kosovsko-metohijskim Srbima i srpskim svetinjama naročito držimo u pamćenju jer su se zbila pod okriljem NATO vojne alijanse i neispunjenim obećanjem zaštite datim od strane sjeverno-atlanskih zapadnih demokratija. Tom prilikom stradalo je na desetine srpskih pravoslavnih bogomolja i ubijeno je preko 2000 ljudi.
Na taj način martovsko stradanje više ne predstavlja samo stradanje naših sunarodnika koji žive na zavjetnoj srpskoj zemlji, nego i moralnu propast velikih evropskih i svjetskih političkih sistema koji su se pokazali nemoćnim da zaštite jedan narod. Pokazali su se nemoćnim i nedoraslim da zaštite mir, ljudsku slobodu i građansko dostojanstvo žitelja Kosova i Metohije.
Danas je jasno da je to sve samo jedna od manifestacija njihove nedosljednosti da zaštite, politički i pravno, Kosovo i Metohiju kao teritoriju države Srbiju, koja je kao takva prepoznata rezolucijom UN i srbijanskim Ustavom.
Prošlogodišnja akcija „Martovsko sjećanje“ raširila je među građanima Evrope i cijelog svijeta jedan umjetnički, vizuelni znak koji podsjeća na stradanje kosovsko-metohijskih Srba — značku u formi kosovskog božura.
Njegovim nošenjem sami postajemo spomenici i podsjetnici da nepravdu treba ispraviti, raseljene vratiti njihovim ognjištima, a duhovne svetinje obnoviti. Njegovom kupovinom, uz simboličnu cijenu, obezbjeđujemo fond za pružanje pomoći onima koji i danas opstaju tamo, uprkos novim prijetnjama i nasilju — kako civilnim porodicama, tako i monaškim obiteljima.
„Martovsko sjećanje“ je tokom 2024. godine sakupilo 30.000 evra, koje su pripadnici NVO Pandurica iz Nikšića, uz pomoć bratstva manastira Dečani, podijelili u oko 20 srpskih porodica na Kosovu i Metohiji.
Ovaj gest predstavlja mnogo više od materijalne pomoći — on je izraz sabornosti svih onih koji kosovsko-metohijske svetinje doživljavaju kao svoje, a tamošnje Srbe kao svoju braću.
„Martovsko sjećanje“ pokrenuto je iz Crne Gore, upravo iz razloga što u njoj živi generacijsko pamćenje na živu duhovnu vezu (krvnu, istorijsku, zavjetnu, molitvenu) između Kosova i Lovćena.
Teško je pobrojati sve istorijske sudbine, od poznog Srednjeg vijeka do danas, koje pamte seobe i stradanja brojnih porodica, od Kosova preko Hercegovine do Crne Gore, i nazad — „onam onamo“, iz Crne Gore ka Peći i Prizrenu.
Crna Gora je i danas, posebno poslije litijskog amfilohijevskog preobraženja, značajno uzvišenje sa koga se kosovske nevolje i nade vide malo bolje i dalje nego sa bilo kog mjesta na svijetu.
Narod u Crnoj Gori okrenut je Pećkoj patrijaršiji kao svom identitetskom središtu i ne može da doživi svoju sreću dok ne zna za sreću i mir svoje braće na njihovim vjekovnim ognjištima.
Otud i „Martovsko sjećanje“ kreće iz Crne Gore ka svim krajevima gdje žive ljudi zavjetovani kosovskim zavjetom.
Ove godine, kao dodatna podrška akciji, pred vama se nalazi portal „Martovsko sjećanje“ koji će blagovremeno pružati sve potrebne informacije o tome kako se svako od nas može pridružiti ovom djelu i kuda sve stiže naša pomoć i pažnja na teritoriji Kosova i Metohije.
Ovaj portal, u saradnji sa NVO Pandurica, pružiće vam mogućnost da i sami predložite ideje za unapređenje ove akcije.
„Martovsko sjećanje“, iako na prvi pogled okrenuto prošlosti koju ne smijemo zaboraviti, u suštini otvara pred nama duhovni zadatak da budemo bolji, čovjekoljubiviji i više okrenuti zajednici kojoj pripadamo — baš u danima koji dolaze.
Zato, u susret Hristovom Vaskrsenju, ne zaboravimo da otkopamo svoje nadanje koje je, po Njegoševim riječima, „zakopano na Kosovu, u jednu grobnicu“, i da se u mirnom suživotu sa našim komšijama druge narodnosti i druge vjere potrudimo da, ispravljanjem jedne velike nepravde, koliko je to u našoj moći, ovaj svijet učinimo boljim.
Ako to budemo činili u najboljoj namjeri, bez mržnje prema bilo kome, vjerujem da će Gospod dovršiti djelo naših ruku.
Izvor: Martovsko Sjećanje
