Sadržaj koji su danas prezentovali Damar i CGO ostavlja utisak da je osnovna intencija njihovog “istraživanja” afirmisanje nekog oblika etničke i nacionalne segregacije. U skoro svim ponuđenim kategorijama jasno se naglašava dioba: Crnogorci, Albanci, Bošnjaci na jednoj, Srbi na drugoj strani. Zanimljivo je kako su Srbi skoro svuda “usamljeni”. Osim u jednom slučaju kada se kaže “Srbi i oni nižeg obrazovnog nivoa”. Čak ni ankete za vrijeme DPS-a nisu išle toliko nisko koliko je išla retorika DPS-a i koliko nisko ide ova rečenica, neodgovorno i bez racionalnog objašnjenja, ponuđena javnosti. Ako je sa namjerom, onda je oblik šovinizma, ako je izraz nespretnosti, onda se graniči sa neznanjem.
Ovdje se prije svega može prepoznati pokušaj da se propagandom oživi narativ iz vremena referenduma, prema kojem su svi oni koji su bili za nezavisnu CG, predstavljani kao “moderni”, “progresivni”, “napredni”, dok su Srbima lijepljene etikete “retrogradni”, “zastareli”, politički konzervirani” i tome slično. Ipak, taj narativ protiv Srba je poražen. I sem toga je ustajao, istekao mu je rok ili da budemo precizni – pregazilo ga je vrijeme ili ako hoćete još preciznije – pregazili su ga Srbi. Nosioci pomenutog narativa su svega nekoliko godina poslije referenduma, pa sve do juče iznosili razočaranje, kako eto, nezavisna Crna Gora nije ispunila njihova očekivanja. U značajnom dijelu kazanog, to je istina, samo je pitanje koliko se radi o civilizacijskim i političkim a koliko finansijskim očekivanjima. Znamo da je značajan broj njih “patio” jer im Milo Đukanović tada nije odrezao parče torte kakvo su oni očekivali a na šta smo ih upozoravali još tada – da će tako biti, da će pokušati da napravi privatnu državu.
Znamo… ne možete Srbima da oprostite kulturološku i estetsku ljepoti i pobjednički karakter litija. Ne možete sebi da oprostite što su Srbi pokazali potreban nivo intelektualno- urbane i kreativne provokacije, one koja je sastavni dio borbe protiv autokratije i borbe za osvajanje demokratije – bila i jeste, svuda u svijetu. I na kraju, ne možete da oprostite ni Srbima ni sebi, što su, eto, baš Srbi, ovoj zemlji donijeli mogućnost smjene vlasti na izborima i uveli je u demokratiju i politički prostor demokratske Evrope. No kao što sam pisao i ranije, nismo time “častili” Crnu Goru, nego smo to uradili za zemlju koja je naša i u kojoj smo autohtoni. Ovakvom pričom, kojom pokušavate da zaustavite popularizaciju bilo čega što ima prefiks “srpska” ili “srpski”, što je vjerovatno vaša namjera, nećete postići mnogo.
Posvjedočićete samo sopstvenu prevaziđenost i ozbiljno obrazovno siromaštvo, uprkos diplomama i diplomicama, seminarima i radionicama jer kako je rekao Nikolaj Velimirović “obrazovan je prvo onaj koji ima obraza”.
Razlika između nas je u još nečemu: dok ste vi čavrljali o demokratiji i čitali o istoriji, mi smo i jedno i drugo – stvarali. Za sebe, svoju zemlju, a na kraju i za vas.
Odustanite. Ima mnogo važnijeg posla za ovu državu od ovih insistiranja na podjelama. I to na ovakav način. Što se nas tiče, možete da nas volite ili ne, nije nam važno, ne tražimo vam, ne insistiramo. Ali kad je odnos prema nama u pitanju, stvar nije komplikovana. I zvuči vrlo jednostavno u harmonično posloženim činjenicama koje možete lako naučiti: Mi smo Srbi. Mi smo ovdje autohtoni. I ovo je naša zemlja.
Luka Radonjić
Izvor: Fejsbuk
