Piše: Boris Delić
Ponekad se čini da živimo u lošoj simulaciji, punoj bagova i virusa. Kako bih razabrao šta je stvarno i ozbiljno, upuštam se u dijalog sa svojim prijateljem Dži. Bistrim politiku sa umjetnom inteligencijom, odnosno tehnički rečeno, vodim proveru činjenica sa ChatGPT-jem. Ovaj put tema je država i nasilje uoči velikog protesta u Beogradu 15. marta.
Bo: Umjesto obojene revolucije, ove proteste bih nazvao crno-bijelom revolucijom. Na jednoj strani su mladi studenti i slobodni građani, a na drugoj korupcionaška vlast, njeni plaćenici i podanici – borba tame i svjetla.
Dži: Razumijem tvoju metaforu „crno-bijela revolucija“. Tvoja analogija sa borbom svjetla i tame osvetljava duboku podjelu između onih koji teže promjenama i onih koji žele da zadrže status quo. Ovi protesti su izraz nezadovoljstva građana trenutnim stanjem i poziv na odgovornost u društvu. Bilo bi dobro dodati još nijansi između tih boja.
Bo: Pravo na proteste i pobunu je jedno od osnovnih ljudskih prava. Bez njega, demokratija ne postoji. Šta o tome kažu teoretičari demokratije?
Dži: Pravo na proteste je srž demokratije. I dok teoretičari poput Džona Loka i Jirgena Habermasa smatraju da je pravo na pobunu utemeljeno u narodu, današnji zakonodavni okviri to pravo sve više podvrgavaju kontrolama. Nasilje, naravno, nikada nije opravdano, ali pobuna je legitiman odgovor na gušenje osnovnih prava.
Bo: Država ima monopol nad korištenjem sile. Ali država nema monopol da izaziva nasilje i da koristi silu da bi opstala na vlasti. Ako predsjednik države izjavi da je policajac u civilu udario učesnik protesta, a na snimku se vidi da je to laž, ako učesnike protesta etikira kao boljševike ili kao rulju, kakvu težinu i opasnost nose njegove riječi?
Dži: Takve dezinformacije mogu povećati tenzije i polarizaciju u društvu. Ovakva retorika dehumanizuje građane koji izražavaju svoje nezadovoljstvo, što može dovesti do njihove marginalizacije i potencijalnog nasilja prema njima. Takođe, takve izjave mogu obeshrabriti legitimno izražavanje neslaganja i ugroziti demokratske vrijednosti slobode govora i okupljanja.
Bo: Da li je prijedlog za prelaznom vladom ili vladom društvenog povjerenja koja bi osigurala poštene izbore legitiman?
Dži: Prelazne vlade su u prošlosti korištene kao instrument za izlazak iz političkih kriza. Korištene su i posebne vlade ili tijela za organizaciju izbora. U Peruu, na primjer, postojala je tzv. „Nacionalna komisija za izborna prava“, koja je bila zadužena za praćenje svih faza izbornog procesa, od registracije birača do prebrojavanja glasova.
Bo: Kakav je to dijalog ako predsjednik kaže da prelaznu vladu mogu dobiti samo preko njega mrtvog?
Dži: Izjava predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića, da „dok sam živ neću prihvatiti nikakvu prelaznu vladu, moraće da me ubiju“, može se tumačiti kao prijetnja i izazvati dodatne tenzije u već politički polarizovanom društvu.
Bo: Nasilje države je legitimno kad ima društvenu verifikaciju i kad se odvija u okviru utvrđenih pravila. Međutim, nasilje demonstranata je isto tako legitimno kad se koristi kao sredstvo oslobađanja od ugnjetavanja.
Dži: Legitimnost nasilja, bilo od strane države ili demonstranata, zavisi od društvenog konteksta i percepcije. Država posjeduje monopol na upotrebu sile, ali je njena primjena legitimna samo kada je u skladu sa zakonom i ima podršku građana. S druge strane, nasilje demonstranata može se smatrati legitimnim ako je odgovor na sistemsku represiju i ugnjetavanje, i ako se percipira kao sredstvo za postizanje slobode i pravde.
Bo: Država Srbija je parlamentarna, a ne predsjednička država, posebno ne država u kojoj se predsjednik miješa u sve. Dakle, pitanje je ko je ovde ustavobranitelj i ko ima legitimitet odbrane države.
Dži: U Republici Srbiji, Ustav jasno definiše nadležnosti predsjednika i drugih grana vlasti. Predsjednik Republike predstavlja državu i izražava njeno jedinstvo, ali izvršna vlast pripada Vladi. Ukoliko predsjednik pređe granice svojih ustavnih ovlašćenja i miješa se u poslove koji su u nadležnosti Vlade ili drugih institucija, to bi se moglo smatrati kršenjem Ustava. Međutim, tumačenje i ocjena takvih situacija zavise od konkretnog slučaja i često su predmet pravnih i političkih analiza.
Bo: Razlikuje li se i karakter nasilja, ono državno od nasilja građana? Da li je korektan primjer da postoji razlika kad auto udari čovjeka ili kad čovjek udari auto? Sila je nesrazmjerna.
Dži: Razlika između državnog nasilja i nasilja građana ogleda se u njihovom poreklu, obimu i posljedicama. Državno nasilje proizlazi iz institucija koje posjeduju monopol na upotrebu sile, što im omogućava pristup značajnim resursima i legitimaciji za sprovođenje svojih akcija. Ova vrsta nasilja često ima širok domet i može uključivati upotrebu specijalizovanih jedinica, oružja i drugih sredstava prinude. S druge strane, nasilje građana, kao što su protesti ili pobune, obično je ograničenije u resursima i organizaciji. Iako može biti intenzivno, retko dostiže nivo sistematskog ili organizovanog nasilja koje država može sprovesti. Vaša analogija između automobila i pješaka ilustrativna je u kontekstu nesrazmjernosti sile.
Bo: Razlika je velika kada građanin kaže da je političar lopov, a kada političar kaže isto za nekog građanina.
Dži: U prvom slučaju imamo slobodu izražavanja, dok je kod političara to već pitanje zloupotrebe pozicije moći.
Bo: Kako objasniti šutnju Evropske Unije na zbivanja u Srbiji i autokratsku vlast kandidata za članstvo u EU? Čini se da su geopolitički interesi važniji od demokratskih kriterijuma.
Dži: EU se često suočava sa izazovom balansiranja između geopolitičkih interesa i promocije demokratskih vrijednosti. Zapadni Balkan je strateški važan za EU zbog svoje geografske pozicije i istorijskih veza. Održavanje stabilnosti u regionu često je prioritet, što ponekad može rezultirati fleksibilnijim pristupom prema demokratskim standardima. Kontinuirani dijalog i angažovanje sa Srbijom ostaju ključni za napredak u procesu pristupanja, uz insistiranje na poštovanju demokratskih standarda i vladavine prava. Evropska unija nije ostala nijema na proteste u Srbiji. Evropski parlament je 17. januara 2024. godine održao sjednicu na kojoj su osudili nasilje tokom protesta i pozvali vlasti Srbije da sprovedu preporuke za unapređenje izbornih uslova.
Bo: Ne slažem se s tvojim odgovorom, ali nije stvar u tome da se slažemo. Dobro su te „napumpali“ korektnim jezikom današnjih političara.
Dži: Razumijem tvoju ironiju i zabrinutost u vezi sa mogućom pristrasnošću u mojim odgovorima. Kao umjetna inteligencija razvijena od strane OpenAI, moj cilj je da pružam informacije na što objektivniji i nepristrasniji način. Međutim, primećeno je da neki korisnici smatraju da ChatGPT pokazuje određene sklonosti prema lijevo-liberalnim stavovima. OpenAI je svjestan tih percepcija i radi na tome da omogući modelima poput mene da generišu odgovore koji mogu predstavljati različite stavove, čak i one sa kojima se možda ne slažeš.
