Piše: Filip Dragović
Kada je svojevremeno Milo Đ. bez referenduma i suprotno volji građanske većine uveo MNE u NATO, učinio je to ubijeđen da će ga ulazak u evro-atlanski sistem utvrditi u njegovoj neograničenoj vlasti. Sjećam se i narativa njegovih nacionalističkih tribuna koji su govorili: „Crnoj Gori nema mira (od velikosrpskih pretenzija) dok NATO čizma ne stane na granicu kod Prijepolja“! I eto, desilo se, anti-građanska procedura (Duško M. je javno priznao da je vlast radila suprotno saznanjima o podršci građana učlanjenju u NATO)….
Međutim, Milo Đ, se preračunao. U NATO je ušao, ali mu je narod, u međuvremenu, oduzeo vlast. Sad on čini sve što može da uzdrma novu vlast: opstrukcija skupštine, farsa sa „Kama sjutra“ pokretom, briga (zamislite njegova!?) o bezbjednosti građana…. Računa da će izazivanje nestabilnosti institucija izazvati priliku da se njegov DPS politički revitalizuje.
Ali, NATO neće dozvoliti da jedna od njegovih članica trpi takve frapantne institucionalne nestabilnosti, kakva je recimo blokada skupštine. Pa će se desiti da oruđe kojim je htio da zaštiti sebe i bude sredstvo „betoniranja“ njegove političke moći, sada postane brana protiv njegovih destruktivnih igara.
Lijepo zar ne?
