Piše: Milija Todorović
Ostala je legenda da je kralj Aleksandar na izdisaju u Marselju 1934.g. rekao „Čuvajte mi Jugoslaviju“, ali o tome nemamo pouzdanih dokaza. Za razliku od velikog kralja ujedinitelja, ovdašnji pandur, osumnjičeni za pranje para, neo-liberalni i neo-komitski Duško Koprivica, nesumnjivo je uzviknuo „Živjela Crna Gora“, pa još podigao dva prsta u znak ideološke prepoznatljivosti. Na zdravlje Dušku i njegovoj obitelji, ne sumnjamo da je njegova privrženost hiljadugodišnjoj dukljanskoj državnosti kudikamo veća i snažnija, od one emotivne veze koju je viteški kralj imao prema sumnjivom jugoslovenskom projektu. Jer, u Jugoslaviju je istinski vjerovao samo Aleksandar i bio je spreman da za tu ideju položi svoj život, da sve sto ima da za nju, dok pandur Duško nije usamljen u svojoj vjeri „da je vječna“ zemlja u kojoj pod firmom patriotizma možeš organizovano i porodično prati pare, i prisvajati sve za sebe na štetu drugih.
Duško je prao pare dok je glasno napadao svaki pomen kralja ujedinitelja, i sada dok je u istražnom procesu on iskreno vjeruje da mu je slobodu oduzeo režim Karađorđevića i neka kob ili sudbina koja se u vidu organizovane i pravne države uputila da raskrinka njegovu rodoljubivu rabotu.
Ništa, Dušku i njegovim saradnicima želimo brz izlazak u slobodnu i dostojanstvenu Crnu Goru. Naravno, dok se ona kao takva ne uspostavi, odnosno, dok se ne procesuiraju svi Duškovi jataci i partneri u poslu organizovanog kriminala i korupcije, neka njega u čekanju te slobode. Pa da vidimo „hoće li sloboda umeti da peva“ kao što je Duško „pevao o njoj“? A naravno, biće još bolje ako ovaj patriJota propJeva.
