Piše: Džonatan Kuk
Evo jedne veoma čudne stvari. Godinama su zapadni mediji i političari s nemarom ignorisali činjenicu da Hamas nije džihadistički pokret, poput Al-Kaide ili Islamske države, nego je isključivo palestinski nacionalni oslobodilački pokret — iako utemeljen na islamističkoj ideologiji koja ga razlikuje od sekularnih palestinskih pokreta kao što je Fatah.
Nedugo nakon napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023. godine, izraelski premijer Benjamin Netanjahu stao je uz američkog državnog sekretara Entonija Blinkena i izjavio, bez ikakvog okolišanja: „Hamas je ISIS [Islamska država]… i Hamas treba tretirati potpuno isto kao što je bio tretiran ISIS.“
Međutim, Hamas, za razliku od Al-Kaide i Islamske države, ne teži obnavljanju kalifata koji bi obuhvatio sve muslimane bez obzira na državne granice. Hamas želi stvoriti palestinsku državu u Palestini. Izrael je odlučan da spreči nastanak bilo kakve palestinske države, čak i ako to podrazumijeva čin genocida.
Hamas ne zahtijeva strogo pridržavanje vjerskih zakona, niti daje prednost islamu u odnosu na palestinski nacionalni identitet.
Hamas nije, kako Izrael i njegovi zastupnici na Zapadu pokušavaju predstaviti, dio nekog islamskog krstaškog pohoda koji vodi globalni rat protiv vrijednosti navodne judeo-hrišćanske „civilizacije.“
Hamas ne progoni hriđćane (hrišćanska zajednica je prilično mirno živjela u Gazi sve dok Izrael nije počeo bombardovati njihove crkve), niti primorava žene da nose veo.
Odluka Ujedinjenog Kraljevstva da označi Hamas kao terorističku organizaciju u svim njegovim aspektima — vojnom, političkom i socijalno-humanitarnom — u velikoj mjeri je opravdana iskrivljenim predstavljanjem ideološke prirode Hamasa.
Ne spominjem ovo da bih hvalio Hamas (pogledajte pravnu ogradu ispod), već da bih ukazao na sadašnje, frapantno licemjerje cijelog zapadnog medijskog aparata.
U ovom trenutku imamo ogranak Al-Kaide u Siriji, sada poznat kao HTS (Hajat Tahrir al-Šam). Zapadni novinari, kao i obično predvođeni Bi bi si-jem, natiču se u objašnjavanju kako se ova grupa preko noći transformisala iz pokreta glavosječa u umjerenu, „raznolikosti naklonjenu“ sirijsku nacionalnu oslobodilačku organizaciju.
Mediji odjednom pokazuju duboku zabrinutost da razjasne razliku između militantnog džihadizma i islamskog nacionalnog otpora, insistirajući da je ovo drugo prihvatljivo.
Ta razlika se, naravno, predstavlja kao opravdanje da britanska i američka vlada brzo uklone HTS sa liste terorističkih organizacija, čak i dok te iste vlade ostaju dosljedne zabrani Hamasa. To je razlog zbog kojeg ovaj restaurirani ogranak Al-Kaide sada biva prihvaćen kao „dobra“ sirijska nacionalistička organizacija, koja je navodno spremna da ujedini zemlju.
Poenta je sljedeća: zapadni mediji vrlo dobro razumiju razliku između džihadista i islamskih nacionalista kada to žele. Ali to čine samo kada im britanske i američke službe nacionalne bezbjednosti to narede.
To je ponašanje one iste „slobodne štampe“ koju nam predstavljaju kao nezavisnu i objektivnu. PRAVNA NAPOMENA: Gornja zapažanja imaju isključivo analitički karakter i nisu ni na koji način namjenjena „podsticanju podrške“ za Hamas, što bi bilo u suprotnosti sa Članom 12 Zakona o terorizmu Ujedinjenog Kraljevstva. Hamas je od strane vlade Ujedinjenog Kraljevstva proglašen terorističkom organizacijom.
Džonatan Kuk: Cionizam tokom Holokausta i izdaja jevrejskog naroda
Na kraju krajeva, ko smo mi da dovodimo u pitanje mudrost vlade u primjeni zakona o borbi protiv terorizma kako bi novinare zatvarala na 14 godina zbog ukazivanja na nedosljednosti u njenoj politici?
Ko smo mi da dovodimo u pitanje pravo britanske policije da upada u domove nezavisnih novinara, istražuje ih i hapsi, kao što je bio slučaj sa Ričardom Medherstom i Asom Vinstenlijem, zbog navodnog nepridržavanja zvaničnog stava vlade o Hamasu?
Ko smo mi da dovodimo u pitanje zašto britanski mediji, koji se ponose slavnom tradicijom slobode štampe, ne izvještavaju o hapšenjima i istragama nezavisnih novinara od strane policije zbog navodnog kršenja Člana 12 u vezi s Hamasom, dok se istovremeno Član 12 očigledno ne primjenjuje na HTS?
Ništa od gore navedenog ne bi trebalo tumačiti kao sugestiju da Britanija nije u potpunosti demokratska država ili da pokazuje bilo kakve znakove da postaje policijska država.
Džonatan Kuk je nagrađivani britanski novinar. Radio je u Nazaretu, Izrael, 20 godina, a u Ujedinjeno Kraljevstvo vratio se 2021. godine. Autor je tri knjige o sukobu Izraela i Palestine: Krv i religija: Razotkrivanje jevrejske države (2006), Izrael i sudar civilizacija: Irak, Iran i plan za preoblikovanje Bliskog istoka (2008) i Nestajanje Palestine: Izraelski eksperimenti u ljudskom očaju (2008). Ukoliko cijenite njegove tekstove, razmislite o tome da mu ponudite finansijsku podršku.
Izvor: Jonathan Cook.net
