Piše: Filip Dragović
Opozicija predvođena DPS-om ovih dana drami oko toga kako je evropski put CG ugrožen potenciranjem identitetskih tema od strane koalicije ZBCG.
Oni brinu o budućnosti građanske CG, pripisujući destruktivan odnos strankama na vlasti zato što one, tu i tamo, pokrenu neku identitetsku inicijativu. Ali, da li je to istina? I da li njima pripada arbitrarni odnos oko ovakvih tema?
Možemo li vjerovati onim političkim strukturama koje su, sa pozicija sekularne vlasti, pravile „crnogorsku crkvu“ prije 5 godina? Možemo li im vjerovati po pitanju brige za građanski karakter države, i po pitanju njihovog gnušanja nad identitetskim temama?
Kako, ako znamo da su oni okićeni „intelektualnim krugovima“ koji potenciraju identitetske teme crnogorske „etničke“ posebnosti? Oni su ti koji su u javnost uveli dva nova slova kojih nema u Njegoševom pisanom djelu. Oni su ti koji su kriminalnim barikadama pokušali da spriječe jedan vjerski čin. Oni su ti koji okupljaju „lovćenske straže“ da brane Mauzolej. Oni vrše agresivnu kampanju protiv tradicionalnih boja crnogorske političke istorije…
Oni su kreatori narativa da se insistira na nazivu „crkva Srbije“ za instituciju koja se tako ne zove. Oni ne dozvoljavaju da se jezik kojim govori najveći broj građana proglasi službenim.
I sad, oni žale zbog potenciranja identitetskih tema?
